C R O AT I A N A R C H A E O L O G I C A L S O C I E T Y - Z A G R E B - F o u n d e d 1 8 7 8
MUSEUM OF THE TOWN OF KAŠTELA
SURROUNDINGS
OF THE BAY OF KAŠTELA
IN THE PAST
C O N FE R E N C E
Kaštela, 2017
H R VAT S K O A R H E O L O Š K O D R U Š T V O - Z A G R E B - U t e m e l j e n o 1 8 7 8 . g o d .
MUZEJ GRADA KAŠTELA
OKOLICA
KAŠTELANSKOG ZALJEVA
U PROŠLOSTI
Z NA N S T V E N I S KU P
Kaštela, 2017. god.
Izdanja Hrvatskog arheološkog društva
Izdanja HAD-a
Vol. 33
God.
Year
2019
S.
P.
1 - 320 Zagreb, 2020.
ISSN 0351-8884
ISBN HAD 978-953-6335-19-0
ISBN MG KAŠTELA 978-953-7276-75-1
UDK/UDC 904(497.583Kaštela)
I Z D A N J A H RVAT S K O G A R H E O L O Š K O G D R U Š T VA
SVEZAK 33
C R O AT I A N A R C H A E O L O G I C A L S O C I E T Y E D I T I O N S
VOLUME 33
Nakladničko vijeće:
Editorial Committee:
Sanja Ivčević, Iva Kaić, Tatjana Kolak,
Ondina Krnjak, Daria Ložnjak-Dizdar
Odgovorni urednici:
Editors :
Ivanka Kamenjarin, Domagoj Tončinić
Prijevod:
Translation:
Marko Domljanović, autori/authors
Lektorica:
Language advisor:
Jana Škrgulja
Oblikovanje:
Graphic design:
Srećko Škrinjarić
Nakladnici:
Publishers:
Hrvatsko arheološko društvo, Tomašićeva 6/4, 10000 Zagreb
Muzej grada Kaštela, Lušiško Brce 5, 21215 Kaštel Lukšić
za nakladnike / representing publishers: Jacqueline Balen, Ivan Šuta
Tisak:
Printed by:
Tiskara Zelina d.d.
Naklada:
Print run:
300 primjeraka
300 copies
CIP zapis dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne
knjižnice u Zagrebu pod brojem 001083512.
Publikacija je tiskana uz financijsku podršku Ministarstva kulture i medija RH i Grada Kaštela.
Sa d r ž a j / Contens
Ivanka Kamenjarin
Povijest arheoloških istraživanja u Kaštelima od kraja 19. stoljeća do osnutka Muzeja grada Kaštela
Alberta Arena, Vedran Barbarić, Irena Radić Rossi
Vranjic (Gulf of Kaštela) between the Late Early and the Middle Bronze Age
(19th–14th century BCE)
9
21
Ivana Ožanić Roguljić
Osvrt na tekstilnu proizvodnju u rimskodobnoj Dalmaciji
39
Marina Ugarković, Ana Konestra
Stobreč – bedemi: pregled keramičkih nalaza s istraživanja 2012. godine
47
Sanja Ivčević
Alesia fibule s trokutastim lukom iz Salone s osvrtom na nalaze tog tipa fibula
na području rimske Dalmacije
65
Jure Margeta, Katja Marasović
Interdisciplinarna istraživanja antičkog urbanog vodnog sustava Salone
81
Zrinka Buljević
Salonitansko stakleno posuđe puhano u kalup
99
Tomislav Jerončić, Andreja Nađander
Zaštitno arheološko istraživanje na prostoru Urbs orientalis antičke Salone u Ulici Stjepana Radića u Solinu
127
Mirjana Sanader, Domagoj Tončinić, Mirna Vukov
Dva neobjavljena antička spomenika s otoka Brača
135
Irena Radić Rossi, Dave Ruff
Roman ship in the Ager of ancient Salona: Preliminary results
145
Dražen Maršić, Josipa Baraka Perica
Dijana lovkinja na reljefu iz Muzeja grada Kaštela
157
Daniela Matetić Poljak, Doroti Brajnov Botić
Prilog poznavanju antičkih kapitela u privatnom vlasništvu u Kaštelima
167
Sa dr ž aj / Con te n s
Dijana Žaja
Zaštitna arheološka istraživanja rimskodobne nekropole u Kaštel Lukšiću
181
Dino Demicheli
Neobjavljeni antički epigrafski spomenici iz stalnog postava Muzeja grada Trogira
197
Mate Parica, Kristina Horvat
Kamenolomi Sv. Ilije
211
Tonči Burić
Srednjovjekovne utvrde u Kaštelima (povijesno-arheološka skica)
223
Vedran Koprivnjak
Sondažna arheološka istraživanja na lokalitetu ˝Sv. Mihovil˝, položaj Ivernić (Lavdir) u Segetu Donjem
237
Krešimir Kužić
Astrognostički elementi na srednjovjekovnim nadgrobnim spomenicima iz Dalmatinske zagore
259
Ante Alajbeg, Nebojša Cingeli
Arheološka istraživanja splitskog Lazareta i baroknih bedema
281
Josip Dukić
Dopisivanje don Frane Bulića na hrvatskom jeziku u njegovoj ostavštini koja se čuva
u biblioteci Katoličkoga bogoslovnog fakulteta u Splitu
Anamarija Bralić
Pavao Ergovac, život i rad u društvu Bihać
299
313
Predg ovor
„Okolica Kaštelanskog zaljeva u prošlosti” naslov je
znanstvenog skupa koji je u organizaciji Hrvatskog arheološkog društva i Muzeja grada Kaštela od 2. do 6. listopada 2017. godine održan u Kaštelima.
Tema skupa vezana je uz prostor koji je nastanjen još od
paleolitika, a tragovi prošlih vremena svjedoče o kontinuitetu naseljavanja. Okolica Kaštelanskog zaljeva i
danas je gusto naseljena, a ostaci prošlosti vidljivi su na
svakom koraku. Neka od arheoloških nalazišta ovog prostora poznata su i u širim okvirima te čine nezaobilazan
korpus nacionalne kulturne baštine.
Kroz nekoliko sekcija, tematski vezano uz povijesni slijed, održano je ukupno 36 predavanja i predstavljeno 5
postera. Za objavu u Izdanjima Hrvatskog arheološkog
društva predan je ukupno 21 rad. Organizatori skupa
ovim odazivom autora mogu biti zadovoljni, ali je velika
šteta što za objavu nije ponuđeno više radova vezanih uz
srednjevjekovnu tematiku, kojom ovaj prostor također
obiluje.
Osim samih predavanja skup je imao i svoj, tradicionalni, izlet kojim se zaokružio prostor oko Kaštelanskog
zaljeva trabakulom „Rižana”, starim 150 godina, a koji
je i sam spomenik kulture. Izlet je započeo vožnjom
brodom iz Kaštel Lukšića prema Kaštel Sućurcu, gdje
su ravnatelj Muzeja grada Kaštela Ivan Šuta i ravnatelj
Arheološkog muzeja u Zagrebu Sanjin Mihelić svečano
otvorili izložbu „Tekuća arheološka istraživanja u Hrvatskoj”. Za sudionike skupa bila je to iznimna prilika da se
u kratkom roku upoznaju ne samo s arheološkim novostima u okolici Kaštelanskog zaljeva nego i s arheološkim
novostima u drugim dijelovima Hrvatske. Izlet brodom
nastavljen je u Vranjic, Trogir te Resnik (Sikuli), nakon
čega su sudionici skupa autobusom stigli u planinarski
dom „Malačka”, gdje je organizirana zajednička večera.
Ovom prilikom htjeli bi se zahvaliti Gradu Kaštela i Turističkoj zajednici grada Kaštela koji su obilato potpomogli kako samu organizaciju skupa tako i objavu 33.
broja Izdanja HAD-a.
Sa zbornikom radova pod naslovom „Okolica Kaštelanskog zaljeva u prošlosti” zaključujemo istoimeni skup u
nadi da će oni pridonijeti nastavku istraživanja ovog prostora i objavljivanja rezultata tih istraživanja.
Ivanka Kamenjarin
Domagoj Tončinić
7
Izdanja Hrvatskog arheološkog društva, 33/2019., 64-65
SANJA IVČEVIĆ
ALESIA FIBULE S TROKUTASTIM LUKOM IZ SALONE
S OSVRTOM NA NALAZE TOG TIPA FIBULA NA PODRUČJU RIMSKE DALMACIJE
UDK / UDC 904(497.583Solin):739”652”
Izvorni znanstveni rad
Primljeno: 5. 3. 2020.
Sanja Ivčević
Arheološki muzej u Splitu
Zrinsko-Frankopanska 25
HR – 21000 Split
sanja.ivcevic@armus.hr
Fibule tipa Alesia pripadaju razdoblju 1. st. pr. Kr., vremenu formiranja kolonije Salone. Na području Hrvatske uglavnom
ih nalazimo na priobalnom području, no zastupljene su i u unutrašnjosti. Premda su na raznim područjima Rimskog Carstva različito datirane, najranija pojava im se stavlja u prvu polovicu 1. st. pr. Kr., a najveća upotreba je u drugoj polovici
1. st. pr. Kr. U uporabi su do ranog, odnosno srednjeaugustovog doba, kada počinju prevladavati Aucissa fibule. U članku se
obrađuju fibule Alesia tipa s trokutastim lukom pronađene u Saloni, dovodi ih se u odnos s nalazima na vojnim i civilnim
lokalitetima u rimskoj Dalmaciji i smješta u širi kontekst nalaza Alesia tipa na prostoru Rimskog Carstva.
Vrijeme kada su Alesia fibule točno dospjele na salonitansko i okolno područje ne može se odrediti preciznije od vremena
trajanja pojedinog tipa budući da nam detaljne okolnosti nalaza nisu poznate i ne omogućuju preciznu dataciju. Stoga su,
budući da povijesne okolnosti to dopuštaju, fibule mogle dospjeti u Salonu još od početaka širenja tipa što vrijedi i za nalaze
iz ostalih urbanih centara u Dalmaciji kao i za područja koja su trgovinskim putovima bila povezana s njima. Za nalaze
iz unutrašnjosti tipološka pripadnost fibula, povijesni kontekst (veća koncentracija i zadržavanje vojske, gradnja logora, a s
tim povezan i veći priljev civila nakon vojnog pohoda 34. god) te okolnosti nalaza (grobne cjeline datirane u razdoblje od
35. god. pr. Kr.) govore u prilog dataciji u razdoblje Augustove vladavine.
Ključne riječi: Fibule tipa Alesia, Salona, Dalmacija
Alesia fibule su najranije fibule sa zglobnim mehanizmom igle1 kojima se pojava stavlja u razdoblje prve polovice 1. st. pr. Kr., a potvrđene su nalazima na prostoru
čitavog tadašnjeg Rimskog Carstva, a i šire.2 Najveća
koncentracija nalaza je na području sjeverozapadne Španjolske, Francuske i sjeverne Italije.3
1
2
U literaturi se u novije vrijeme za fibule tipa Alesia s trokutastim
lukom najviše koristi naziv Alesia I prema podjeli S. Demetza koji
je Alesia grupu fibula podijelio na dva osnovna tipa: Demetz Alesia
I (s trokutastim lukom) i II (s razvedenim lukom). Odgovara tipu
Feugére 21a (vidi bilj. 6).
Činjenica da se radi o najranijem tipu koji je izrađivan isključivo sa
zglobnim mehanizmom igle čini određivanje najranije pojave i geografske zastupljenosti tipa važnim i s aspekta proučavanja pojave i
razvoja zglobnog mehanizma.
Nalazi Alesia fibula javljaju se na širokom teritoriju od Kaspijskog
jezera do obala Atlantika, južne Britanije, i samog juga Italije, ali ne
u jednakom intenzitetu, a područje na kojem su zastupljene u značajnom broju ograničeno je rijekama Dunavom, Rajnom i Ebrom.
Unutar tih granica najveća je koncentracija nalaza u određenim dijelovima Španjolske, Francuske i Italije. Pojedini tipovi Alesia fibule
pokazuju ograničenu distribuciju koja je vidljiva usporedbom zastupljenosti pojedinih varijanti na određenim područjima (Meller 2012,
str. 242, 243). J. Istenič je na temelju analize sastava metala slovenskih
nalaza ukazala na razliku između primjeraka izrađenih u rimskim radionicama i onih u lokalnim (Istenič 2005a, str. 199 i dalje).
3
Za rasprostranjenost i zastupljenost tipa vidi: Ettlinger 1973, str.
89 (popis nalaza), karta 18; Rieckhoff 1975, T. 11; Feugère 1985,
65
Alesia fibule s trokutastim lukom iz Salone s osvrtom na nalaze tog tipa fibula na području rimske Dalmacije
Za taj tip fibule postoji znanstveni interes preko stotinu
godina,4 a intenzivnije se proučavaju od sedamdesetih
godina prošlog stoljeća,5 te je izrađeno više tipologija za
razna područja.6 Uz zglobni mehanizam7 karakterizira
ih luk izrađen od tankog lima, četvrtasti ili trapezoidni
puni držač igle te završetak noge raznih oblika, koji je
mogao biti dodatno ukrašen gumbastim zadebljanjima.
Proučavanjem Alesia fibula izdvojen je veći broj tipova i
varijanti na temelju različitog načina oblikovanja i ukrašavanja luka te završetka noge. Temeljem oblika luka podijeljene su u dva osnovna tipa te su u jedan tip izdvojene
one s trokutastim lukom,8 a u drugi fibule kojima je luk
razveden.9 Od dva navedena tipa prevladavaju fibule trostr. 301, sl. 38, str. 305, sl. 39; Demetz 1999, str. 163, bilj. 1019, karta
52; Erice Lacabe 1995, str. 101–107, karte 13–15; Meller 2012, str.
373-391, karte 32-50.
4
Meller 2012, str. 220-221.
5
Duval 1974; Ettlinger 1973, str. 89–92 (s popisom nalaza na temelju ranije literature); Rieckhoff 1975, str. 17–20 (popis nalaza str.
94–96).
6
Ovdje navodimo samo najvažnija djela (za iscrpnu literaturu i
historijat istraživanja vidi: Meller 2012, str. 220, 221); M. Feugére
tip Alesia u okviru svog tipa 21 dijeli na dvije osnovne forme s izdvojenim varijantama. U tip 21a koji ima četiri varijante, uvrštene
su fibule s trokutasto oblikovanim lukom ravnih rubova, dok su one
s razvedenim lukom izdvojene u tip 21b, te podijeljene u dvije varijante. Fibule trokutastog luka s kuglastim završetkom noge definira
kao tip 22a (Feugère 1985, str. 229, tipološka tablica na str. 183).
M. Guštin (1986, sl. 679–682, sl. 2; 1991, str. 43–45, sl. 23) je izdvojio tri varijante Alesia tipa s razvedenim lukom. U prvoj su one
s lukom s četvrtastim i kružnim dijelovima luka, u drugoj varijanti
su fibule s ovalnim proširenjima luka ukrašene kružnim probojima.
Varijanta III odgovara tipu Feugére 11d (Feugére 1985, str. 181, 11d,
251), odnosno tipu Bodrež u tipologiji H. Mellera (2012, str. 238).
S. Demetz (1999, str. 156–164) Alesia fibule dijeli u dvije grupe (I
i II) obzirom na oblik luka, te na varijante prema ukrasu; R. Erice
Lacabe je Alesia fibule s područja sjeveroistočne Španjolske izdvojila
u 6 tipova (19.1–19.6) od kojih su neki podijeljeni u varijante (R.
Erice Lacabe 1995, str. 91–97). Malobrojne nalaze iz Augste E. Riha
definira kao tip 5.1 (Riha 1994, str. 110). M. Buora usmjerio je proučavanje uglavnom na nalaze na sjevernom jadranskom području (Buora
1999; Buora 2005).
7
Mehanizam za kopčanje igle je zglobni, a tuljac je uglavnom izrađivan savijanjem trakastog luka prema unutra, no javlja se i tuljac
izrađen savijanjem prema vani te primjerci kojima je tuljac izrađen
lijevanjem zajedno s fibulom (Erice Lacabe 1995, str. 91 i dalje; H.
Meller 2012, str. 223).
8
Ettlinger 1973, str. 89-92; Feugère 1985, str. 299-311; Guštin
1991, str. 43–45; Erice Lacabe 1995, str. 91–111; Buora 1999, str.
106, 107; Buora 2005, str. 83-92; Gaspar 2007, str. 43.
9
M. Guštin je unutar svoje tri varijante fibula s razvedenim lukom
izdvojio više tipova (Guštin 1986, str. 682, sl. 2; Guštin 1991, str.
66
kutastog luka kojima su rubovi mogli biti ravni ili blago
zaobljeni kakve uglavnom nalazimo na području Francuske, dok su na ostalim područjima rjeđi.10 Na našem
je području samo jedan primjerak fibule sa zaobljenim
rubovima luka, a radi se o nalazu iz Burna.11 Luk je često
ukrašen različitim, uglavnom geometrijskim, motivima
izrađenima urezivanjem, utiskivanjem ili na proboj te
rjeđe reljefnim ukrasom.12
Obzirom na zastupljenost tipa na području cijelog Rimskog Carstva o porijeklu Alesia fibula postoje različita
mišljenja,13 a kao moguća područje nastanka navode se
Španjolska, Italija i Francuska14 gdje su najbrojnije za43–45, sl. 23). M. Feugère (1985, tablica na str. 178, 183, str. 303)
ih izdvaja u tip 21b (type dérivés d’Alesia), s dvije varijante (21b1–2)
te donosi popis nalaza (str. 311) i kartu rasprostiranja 21b1 tipa (str.
305, sl. 42). R. Erice Lacabe ih (kao malobrojnu skupinu od dva primjerka) izdvaja u tip 19.3 (Erice Lacabe 1995, str. 94), a S. Demetz
je grupu Alesia II kojom su obuhvaćene fibule razvedenog luka, podijelio na pet tipova: IIa-e (Demetz 1999, str. 160, 161). H. Meller
izdvaja 6 grupa Alesia fibula (s brojnim varijantama). One razvedenog luka izdvojene su u grupu 6 koja obuhvaća pet tipova uglavnom
podijeljenih u više varijanti (Meller str. 223, tipološka tablica 5).
10
S. Demetz (1999, str. 157, bilj. 974) navodi samo jedan nalaz zaobljenih rubova luka s područja sjeverne Italije (Oderza, Treviso) vidi:
Callegher 1992, str. 29–52.
11
Fibula je pronađena 2007. god. u nasipu zemlje kojim se nivelirao
teren unutar i uokolo amfiteatra i vježbališta koji su se nalazili zapadno od vojnog logora Burnum (Borzić et al. 2014, str. 205, kat. br. 39;
Jadrić-Kučan, Zaninović 2015, str. 21–22, 80, kat. br. 3, T. 1.3). Radi
se o rijetkoj varijanti koju karakterizira noga savijena prema luku sa
završetkom u obliku ptičje glave, a H. Meller izdvaja u grupu 2, tip
Orvieto, s tim da naša odgovara njegovoj varijanti 2 (fibule s otvorom
na luku). Početak proizvodnje tog tipa je potvrđen prije sredine 1. st.
pr. Kr. a traju barem do ranoaugustovog doba (Meller 2012, str. 249).
Istom tipu i varijanti, budući da ima luk s uzdužnim otvorom, pripada još jedna fibula na našem području koja je pronađena u Osoru
(Težak-Gregl 1982, str. 100, sl. 2.2).
12
Fibule koje nazivamo fibule s razvedenim lukom karakterizira
raznoliko oblikovanje luka koji je u osnovi trakast s umetnutim pravokutnim i kružnim pločicama u raznim kombinacijama i takve se
fibule definiraju kao poseban tip Alesia fibula, također s brojnim varijantama kao i one s trokutastim lukom; M. Feugére, 1985, str. 299;
R. Erice Lacabe 1995, str. 92; H. Meller 2012, str. 223.
13
Za pregled raznih mišljenja vidi: Erice Lacabe 1995, str. 98; Meller
2012, str. 220–222.
14
A. Duval (1974, str. 75), iznosi mišljenje da su porijeklom hispanske, no ostavlja mogućnost italskog porijekla; E. Etttlinger (1973,
str. 89–92) drži da su italsko-rimska forma; S. Rieckhoff (1975, str.
18) ih drži galskima; M. Vidal italskim (1982, str. 231), M. Feugère
(1985, str. 304) i Erice Lacabe (1995, str. 98) za neke tipove drže da
su proizvođeni na području Galije odnosno Španjolske.
Izdanja Hrvatskog arheološkog društva, 33/2019., 66-67
stupljene i najranije datirane,15 u vrijeme prije sredine 1.
st. pr. Kr.16 Tip s razvedenim lukom (Demetz Alesia II)
uglavnom se držao kasnijim od onih s trokutastim (Demetz Alesia I)17 no nalaz iz Alesije u sigurno datiranom
sloju potvrdio je dataciju Alesia II tipa na ranije razdoblje, u vrijeme 1. polovice 1. st.18 Na nekim područjima
temeljem tipoloških ili tehničkih karakteristika pretpostavlja se i lokalna proizvodnja19 te duža uporaba za neke
tipove.20
Uporaba im je prvenstveno vojnička, a širenje tipa povezuje se s vojnom ekspanzijom Rima.21 Nalazi iz civilnog
konteksta, osobito ženskih grobova22 i rustičnih vila,
premda slabije zastupljeni, pokazuju da su ušle i u civilnu uporabu, te su ih vjerojatno istovremeno nosili i civili
kao što je slučaj i s Aucissa fibulama.23
Nalaz iz sigurno datiranog konteksta iz Alezije koji pripada vremenu Cezarove opsade grada potvrda je da su ih
nosili rimski vojnici u vrijeme galskih ratova.24 U upo15
Feugère 1985, str. 301, sl. 38; Erice Lacabe 1995, str. 102, karta
13; Buora 2005, str. 85, sl. 1; Demetz 1999, karta 53; Meller 2012,
karta 32.
16
Feugère 1985, str. 306; Meller 2012, str. 249.
17
Problem kod datiranja tipa Alesia je taj što je puno veći broj nalaza
iz naselja i svetišta (gdje je često teško datirati fibulu preciznije od
vremena trajanja lokaliteta ili su pronađene u široko datiranom sloju)
u odnosu na grobne koji su malobrojni. Istraživači su ponekad samo
na temelju nalaza Alesia fibule postavljali dataciju u doba Augusta
(Meller 2012, str. bilj. 407).
18
Brouquier-Reddé, Deyber 2001, str. 295, 298, kat. br. 48, T. 91.
48.
19
Feugère 1985, str. 300-302; Guštin 1986, str. 682, 683; Istenič
2005b, str. 198–199; Meller 2012, str. 248.
20
Za pregled datacijskih okvira na raznim područjima s literaturom
vidi: Erice Lacabe 1995, str. 98–101; Demetz 1999, str. 156, 157;
Meller 2012, str. 248-250.
21
Kako su pokazale analize nalaza u ranim rajnskim logorima;
Rieckhoff 1975, str. 25, 26; Brouquier-Reddé, Deyber 2001, str. 298,
299, T. 91, 92. 62; Ocharan Larrondo, Unzueta Portilla 2002, T. 2.
10; Istenič 2005a, str. 81-83, sl. 5. 14, 15; Istenič 2005b, str. 189; Rinaldi Tufi 1996, str. 276, sl. 6; Buora 2007, str. 247, sl. 11; Poux 2007,
str. 382, sl. 6, 9; Feugère 2015, str. 65.
22
O nalazima u grobovima vidi: Meller 2012, str. 242. Nalaz ženskog groba sa zastupljene tri Alesia fibule: Ammann, Castella 2013,
str. 12-13, sl. 3.
23
Guštin 1986, str. 684; Demetz 1996, str. 208, 209; Buora 1999,
str. 113, 114; Meller 2012, str. 242; Poux 2007, str. 381, 382.
24
Feugère 1985, str. 306; Brouquier-Reddé, Deyber 2001, str. 295,
298, kat. br. 48, T. 91. 48; Ocharan Larrondo, Unzueta Portilla 2002,
str. 315, sl. 2; Meller 2012, str. 249; Istenič 2005b, str. 189.
rabi su do ranog, najkasnije srednjeg Augustovog doba
kada ih zamjenjuju Aucissa fibule.25
Na području Hrvatske Alesia fibule bolje su zastupljene
na obalnom dijelu provincije Dalmacije, a javljaju se i u
unutrašnjosti sve do Dunava.26
Pojava Alesia fibula na području rimske Dalmacije uglavnom se povezuje s Oktavijanovim pohodom 35/33. god.
pr. Kr.27 Novi nalazi u dalmatinskim legijskim logorima
Tiluriju i Burnu idu u prilog potvrdi teze o vojničkoj
uporabi i širenju tipa.28
Osim u logorima zastupljene su i na ostalim lokalitetima
rimske Dalmacije. Pronađene su u priobalnim gradovima
primjerice Osoru,29 Saloni30 i Naroni,31 u zaleđu obale u
Aseriji,32 i Milaševoj gomili u blizini izvora Cetine33 te
na više lokaliteta u unutrašnjosti provincije na području
današnje Bosne i Hercegovine ( Jezerine,34 Ribić,35 okolica Srebrenice,36 Debelo Brdo kod Sarajeva,37 Stolac,38
25
Rieckhoff 1975, str. 27, sl. 8; Gechter 1979, str. 78, T. 10; Istenič
2005b, str. 189, 190.
26
Buora 2005, str. 85, sl. 1; Dizdar, Tonc 2013, str. 60–62.
27
Guštin 1991, str. 43.
28
Tijekom arheoloških istraživanja koja se vrše unutar logora Tilurij u Gardunu kod Trilja pronađene su tri fibule Alesia tipa (Ivčević
2014, str. 170, 171 kat. br. 51, 52, T. 5. 51, 52; Ivčević 2017, str. 301,
kat. br. 251, T. 15. 251). U logoru Burnum pronađene su dvije Alesia fibule; jedna u istraživanjima koja se vrše na prostoru amfiteatra i
vježbališta uz logor ( Jadrić-Kučan, Zaninović 2015, str. 21, 22, kat.
br. 3, T. 1.3), a druga se čuva u Muzeju Hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu bez preciznih podataka o okolnostima nalaza (Šeparović, Uroda 2009, str. 51, kat. br. 88).
29
Težak-Gregl 1982, str. 100. kat. br. 10–12, sl. 2. 1–3.
30
Ivčević 2002, str. 247, kat. br. 5, 6, T. I. 5, 6 str. 238, T. XIV. 127;
Ivčević 2006, str. 226-227. kat. br. 6–8; Buora 2005, str. 87, T. II. 9.
31
Ivčević 1998, str. 199, kat. br. 1, str. 206, l. 1; Ivčević 2004, str. 235,
kat. br. 1, str. 240, sl. 1; Šalov 2010, str. 361, kat. br. 3, str. 368, T. 1.3.
32
Ivčević 2009, str. 100, kat. br. 1, str. 107, sl. 1.
33
Marović 1959, str. 46, grob 31, sl. 30.1, str. 60, sl. 40. 3.
34
Marić 1968, str. 33, sl. 6.3, (grob 242), T. VI. 4 (grob 279); Busuladžić 2010, str. 135–136, kat. br. 32, 35.
35
Marić 1968, T. XVIII. 7, 31, 41; Busuladžić 2010, str. 135–136,
kat. br. 33, 34.
36
Busuladžić 2010, str. 146, kat. br. 80.
37
Fiala 1895, T. VII. 9; Truhelka 1914, str. 34, sl. 33; Busuladžić
2010, str. 136, kat. br. 36.
38
Fiala 1895, T. II. 2; Patsch 1904, str. 48, sl. 19; Truhelka 1892, str.
T. V.6; Busuladžić 2010, str. 145, kat. br. 76, 78, str. 182, kat. br. 228.
67
Alesia fibule s trokutastim lukom iz Salone s osvrtom na nalaze tog tipa fibula na području rimske Dalmacije
okolica Ljubuškog i Višići kod Čapljine).39 Namjera je
u ovom članku dati pregled salonitanskih Alesia fibula
s trokutastim lukom od kojih su neke već ranije objavljene, a uvrstili smo i nekoliko primjeraka s nepoznatog
nalazišta koje se čuvaju u Arheološkom muzeju u Splitu.
Fibula iz Salone (kat. br. 1, sl. 1) ima sve karakteristike
prema kojima je tip definiran; tuljac izrađen savijanjem
prema luku, blago izvijeni trokutasti luk ravnih rubova,
uzdignuti završetak noge i trapezoidni držač igle. Radi se
o najbolje zastupljenom obliku u okviru tipa, a definira
se kao tip Feugère 21a u koji su uvrštene fibule s trokutastim lukom (ravnih ili zaobljenih rubova), varijanti
21a140 (luk je kod ove varijante mogao biti neukrašen
ili ukrašen urezivanjem ili utiskivanjem). Za taj tip se u
Galiji pretpostavlja proizvodnja u više radionica, a najranija pojava stavlja se prije 52. god. pr. Kr.41 Slična joj je
fibula iz Titelberga42 gdje je izdvojeno 6 varijanti Alesia
tipa, a primjerci poput našeg pripadaju varijanti 21a2.43
U podjeli S. Demetza pripada tipu Alesia I, koji je dalje podijeljen u varijante.44 Prema Mellerovoj podjeli ide
u grupu 3, tip Cracouville, a najsličnija je varijanti 4.45
Razne varijante ove grupe fibula zastupljene su na širokom prostoru, te se javljaju osim na iberskom poluotoku,
Francuskoj i Italiji i na području Hrvatske i Slovačke,
sve do Dunava.46 Datiraju se u razdoblje druge polovice 1. st. pr. Kr. s tim da traju i početkom 1. st. po. Kr.47
Međusobno slične fibule s nekropola Ribić i Jezerine48 u
dolini Une tipološki odgovaraju salonitanskima ali kako
39
Busuladžić 2010, str. 145–146, kat. br. 77, 79.
40
Feugère 1985, T. 109. 1413, 1414.
41
Feugère 1985, str. 302, 306.
42
Gaspar 2007, str. 158, kat. br. 1243, T. 60. 1243.
43
Gaspar 2007, str. 31, str. 56, sl. 21. 21b.
44
U Demetzovoj podjeli tip Alesia I ima više varijanti obzirom na
ukras; Demetz 1999, str. 157-160, motiv poput salonitanskog nije
zastupljen, ali se radi o ukrasu urezivanjem kakve su uvrštene u tip Ia.
45
Varijantu 4 tipa Cracouville karakterizira jednostavni ukras po površini luka, često u obliku trokuta; Meller 2012, str. 226.
46
Feugère 1985, str. 301, sl. 38 (karta nalaza za tip 21a); Meller 2012,
str. 379, karta 38 (karta nalaza grupe 3, s izdvojenim varijantama).
47
48
Meller 2012, str. 249–250.
Dvije su fibule iz Jezerina: Marić 1968, T. VI. 4 i str. 33, sl. 6.3;
Busuladžić 2010, str. 135, 136, kat. br. 32, 35, a tri iz Ribića: Marić
1968, str. T. XVIII. 7, 31, 41; Busuladžić 2010, str. 135, 136, kat. br.
33, 34.
68
se razlikuju u načinu ukrašavanja luka pripadaju drugim
varijantama.49
Bliske fibuli pod kataloškim brojem 1 su dvije fibule manjih dimenzija (kat. br. 2, 3) kojima nije poznato mjesto nalaza, a čuvaju se u Arheološkom muzeju u Splitu.
Fibula pod kataloškim brojem 2 (sl. 2) izrađena je od
bronce, dok je ona pod kat. br. 3. (sl. 3) srebrena. Razlikuju se po motivu ukrasa na luku koji je na brončanoj
fibuli izveden urezivanjem okomitih linija na uzdužnim
rebrima, a na srebrnoj su uzdužne linije izrađene punciranjem i urezivanjem. Pripadaju tipu Feugère 21a1, Gaspar 21b1, a u Demetzovoj tipologiji bi fibula pod kat. br
2. mogla pripadati u Alesia Ib tip,50 a u tipologiji Mellera
u grupu 3, obzirom na male dimenzije u tip Pommiers,
a temeljem ukrasa u varijantu 3.51 Datirani primjerci idu
uglavnom u drugu polovicu 1. st. pr. Kr., a traju i početkom 1. st. Na području provincije Dalmacije nalazimo
skupinu fibula koje, na temelju malih dimenzija i ukrasa
pripadaju ovom tipu. Fibula iz Milaševe gomile52 pripada istoj varijanti (grupa 3, tip Pommiers, varijanta 3).53
Ukrašena je urezanim linijama uz rub i na sredini luka,
a na glavi fibule i početku luka nalazi se pet koncentričnih kružnica. Jedini nalaz tog tipa koji je sjeverniji od
nje je fibula iz rimskog vojnog logora Burnum54 koja joj
je slična dimenzijama i ukrasom.55 Fibula iz Burna je najsjeverniji zasada poznati nalaz ove varijante u provinciji
Dalmaciji, a pokazuje jednu specifičnost a to je spiralno
uvijeni završetak noge kakav nije uobičajen na fibulama
tipa Alesia no na području Dalmacije je zastupljena na
49
Fibule iz Jezerina najsličnije su varijanti 4 tipa Cracouville, dok
su dvije iz Ribića (Marić 1971, T. XVIII. 7, 31) obzirom na urezane
linije uz rub trokutastog luka sličnije varijanti 3, a treća varijanti 6c.
50
Demetz 1999, str. 158.
51
Osnovne su karakteristike tipa male dimenzije i trokutasti luk,
a temeljem ukrasa podijeljen je u 4 varijante. Varijanta 3, kojoj su
najsličnije naše fibule odlikuje se urezanim ili utisnutim ukrasom uz
rub ili na sredini luka, a ponekad su urezani trokutasti motivi (Meller
2012, str. 228-229, T. 80. 1–15).
52
Fibula je pronađena u kamenom nanosu i nije ju moguće pripisati
nekoj od grobnih cjelina (Marović 1959, str. 60, 61, sl. 40. 3).
53
Meller 2012, str. 229, sl. 80.14.
54
Šeparović, Uroda 2009, str. 51, kat. br. 88.
55
Obje su fibule duge 3,4 cm, ukras fibule iz Burna je također kombinacija ravnih linija i koncentričnih kružnica, ali drugačije raspoređenih.
Izdanja Hrvatskog arheološkog društva, 33/2019., 68-69
još dva primjerka od kojih je jedan pronađen u antičkoj
Naroni,56 a drugi u vojnom logoru Tilurij.57 Definiranje
nalaza iz Tilurija traži oprez budući da se radi o malom
ulomku (sačuvana je samo noga s držačem igle) te pretpostavku temeljimo isključivo na analognim primjercima iz Burna i Narone sa specifičnim oblikom završetka
noge). Uz tilurijski i burnski nalaz takav oblik noge ima
već spomenuta fibula pronađena u Naroni,58 na lokalitetu sv. Vid kojoj je dužina 3,7 cm, a ukras urezanih linija
uzdužno postavljenih uz rub i sredinu luka te trokutasti motiv s koncentričnim kružnicama na početku luka
pokazuje srodnost s ukrasima na ostalim fibulama ove
skupine.59
Fibule istih karakteristika, ali bez spiralno savijenog
završetka noge, pronađene su na lokalitetu Stolac (dva
primjerka),60 Posušje kod Ljubuškog, Višića kod Čapljine i Sikirića kod Srebrenice.61 Istoj skupini pripada
i fibula pronađena u Augusteumu u Naroni62 čime dolazimo do broja od 11 takvih fibula na području Dalmacije s najsjevernijim nalazom u Burnu, dok su na jugu
zastupljene do Narone sa zaleđem. Tako bi se prema trenutnom stanju istraživanja približno oblikovo prostor u
kojem su takve fibule pronađene. Sjeverniji nalazi Alesia
tipa, primjerice iz Osora ili Aserije, pripadaju drugim varijantama. Fibule iz Osora pripadaju različitim tipovima.
Jedna vjerojatno pripada tipu Ljubljana63 kakva je pronađena i u Aseriji, druga pripada tipu Orvieto,64 a treća
s kopljastim otvorom na luku i profiliranim gumbom na
završetku noge bi mogla pripadati prijelaznom obliku
između Alesia i Aucissa tipa.65
Iz Aserije su poznate dvije Alesia fibule od kojih jedna66
pripada tipu Demetz Alesia Ia3, odnosno tipu Meller
56
Ivčević 1998, str. 206, sl. 1.
57
Ivčević 2014, str. 171, kat. br. 52 T. 5. 52.
58
vidi bilj. 56.
59
Najsličnija joj je fibula iz Stoca; Busuladžić 2010, str. 182, kat.
br. 228.
60
61
62
63
64
65
66
grupa 1, tip Sisak, varijanta 2.67 Karakteristike tipa su široki luk uz zglobni tuljac, dužina 6,3 do 7 cm te ukras
trokutastim motivima (uglavnom pet trokuta kojima je
vrh okrenut prema nozi fibule) često s urezanim linijama
uz rub i na sredini luka.
Fibula iz Aserije, ukrašena s tri trokutasta motiva, pripada tom tipu.68 Prema podjeli M. Buore na varijante dekoracije luka pripadala bi njegovoj varijanti III.69
Drugi primjerak iz Aserije70 pripada tipu Ljubljana Alesia fibula koji je definirao B. Vičić na temelju nalaza u
Ljubljani gdje su datirane u razdoblje od 50 do 25/20.
god. pr, Kr.71 U tu skupinu uvrštava dvije s područja južne Francuske (koje je M. Feugère izdvojio kao varijantu
tipa 22a2a kojeg datira u razdoblje od sredine druge polovice 1. st. pr. Kr. s uporabom do kraja vladavine cara
Augusta),72 te jednu iz Titelberga i sjeverne Italije.73 Noviji nalaz fibule u sjevernoj Italiji (Oleggio kod Novare)
datiran je od 30. do 10. god. pr. Kr., dvije su pronađene
u Magdalensbergu,74 te jedna u Gradu nad Uncem u
Sloveniji.75 Jedan primjerak iz Osora također pokazuje
karakteristike ovog tipa.76 Slična je fibula pronađena u
istraživanjima logora Tilurij kojoj je zglobni tuljac širi
67
Porijeklo ovog tipa stavlja se na područje oko Akvileje (istočnog
Veneta i jugoistočnih Alpi) obzirom na najbrojnije nalaze upravo na
tom području. Radi se o homogenoj i ne jako brojnoj grupi fibula te
se pretpostavlja izrada u jednoj ili nekoliko međusobno povezanih
radionica. Osim u sjevernoj Italiji zastupljeni su u Austriji i Sloveniji,
a jedan je primjerak pronađen u Sisku (Demetz 1999, str. 158, 274.
popis nalaza XXIX 1.1.3., karta 53, T. 40. 3; Meller 2012, str. 224,
str. 376, karta 35, sl. 72. 9-15; Buora 2005, str. 85, karta 2; Istenič
2005b, str. 191, sl. 1, T. 1. 1, 2). Premda su sve međusobno slične naša
fibula iz Aserije obzirom na ukras na luku najbliža je jednom od tri
primjerka iz Magdalensberga koji je datiran u ranoaugustovo doba
(Sedlmayer 2009, str. 37, 3.65, T. 24. 504).
68
Fibula je već tipološki obrađena u ranijoj literaturi (vidi bilj. 66).
Komentari u novijoj literaturi (Drnić, Tonc 2014) unijeli su, nažalost, zabunu oko izgleda, porijekla i tipološke pripadnosti te fibule
te ovdje koristim priliku naglasiti da je fibula prilikom objave 2009.
godine pravilno nacrtana i definirana.
69
Buora 1999, str. 110.
Busuladžić 2010, str. str. 145, kat. br. 76, 78.
70
Ivčević 2009, str. 100, kat. br. 2, str. 107, sl. 2.
Busuladžić 2010, str. 145, 146, kat. br. 77, 79, 80.
71
Vičić 1994, str. 27–29, str. 34, sl. 9, T. I. 8, 9.
Ivčević 2004, str. 236, kat. br. 3, str. 240, sl. 3.
72
Feugère 1985, str. 312, 323.
vidi dalje u tekstu i bilj. 76.
73
Thill 1969, sl. 10. 110; Vičić 1994, str. 34, sl. 9. 4
vidi gore, bilj. 11.
74
Sedlmayer 2009, str. 37, T. 24. 502, 503.
vidi dalje u tekstu i bilj. 93-98.
75
Istenič 2005b, str. 192, sl. 2.4, T. 1. 4.
Ivčević 2009, str. 100, kat. br. 1, str. 107, sl. 1.
76
Težak-Gregl 1982, str. 100, kat. br. 10, sl. 2.1.
69
Alesia fibule s trokutastim lukom iz Salone s osvrtom na nalaze tog tipa fibula na području rimske Dalmacije
od luka, a završetak noge nije sačuvan.77 Jedna od karakteristika tipa Ljubljana je glatki luk što kod naše fibule nije slučaj već je luk ukrašen dvostrukim urezanim
linijama uz rub te okomitim linijama na završetku luka
i najsličnija je tipu Demetz Ib koji u tu skupinu ubraja
fibule kojima je na luku imaju plastični ukras, tako da
slične fibule nalazimo na lokalitetima Gurina,78 Magdalensberg79 te St. Peter im Holz (Teurnia)80 u Austriji.
Zglobni tuljac širi od luka i reljefni ukras imaju i fibule
izrađene u svrhu propagande cara Augusta odnosno njegovih pomorskih pobjeda, a pronađene su na području
Francuske i Italije.81
Na lokalitetu Grudine u Saloni (kat. br. 4, sl. 4) pronađen je ulomak fibule Alesia kojoj tipološku pripadnost
ne možemo odrediti sa sigurnošću budući da je sačuvan
samo ulomak luka s otvorom kopljastog oblika i površine ukrašene utisnutim koncentričnim kružnicama.
Alesia fibule s lukom ukrašenim na proboj upravo su
temeljem te karakteristike izdvajane u posebne tipove,
ali ne i u varijante obzirom na oblik ukrasa. S. Demetz
ih izdvaja u svoj tip Alesia Id (Alesia fibule ukrašene na
proboj),82 a u tipologiji H. Mellera fibule ukrašene na
proboj uvrštene su u više tipova: tip Sisak/varijanta 4a-c,
Cracouville/varijanta 6a-d, tip Numantia/varijanta 3ab, tip Pomiers/varijanta 3, tip Gergovia/ varijanta 6, tip
Andechs/varijanta 2.83 M. Feugère ih je izdvojio u svojoj
tipologiji u tip 21a3.84 U navedene tipove uvrštene su sve
77
Ivčević 2017, str. 301, kat. br. 251, T. 15. 251.
78
Sedlmayer 2009, str. 37, 2.66, bilj. 215.
79
Sedlmayer 2009, str. 37, 2.66, T. 24. 508.
80
Gugl 2000, str. 166, 167, T. I. 5.
81
Drži se da se simboličnim prikazima na fibulama slavi jedna od
dvije velike pobjede u pomorskim bitkama; ona kod Nauloha na
Siciliji u kojoj je Augustova mornarica 36. god. pr. Kr. pod zapovjedništvom Marka Vispanija Agripe potukla Seksta Pompeja (Domić-Kunić 1997, str. 40, bilj. 19) ili bitka kod Akcija 31. god. pr. Kr.,
nakon koje je August zagospodario cijelim Sredozemljem i učvrstio
jedinstvo Carstva. M. Vidal podijelio ih je u dvije grupe temeljem
različitih motiva prikazanih na luku, te ih datirao u Augustovo doba,
odnosno u razdoblje od sredine druge polovice 1. st. pr. Kr. (Vidal
1982, str. 234–235). M. Feugére ih također dijeli prema prikazu na
dvije varijante te je tip 21a2 podijeljen na 21a2a i 21a2b (Feugère
1985, str. 303).
82
Demetz 1999, str. 159, str. 274, popis XXIX. 1.3.
83
Meller 2012, tipološka tablica 4.
84
Feugère 1985, str. 299. Luk na fibuli s lokaliteta Chiusi blizak
luku na našoj fibuli ali savijeni završetak noge koji je karakerističan za
70
fibule kojima je luk ukrašen na proboj (uz kopljasti javlja
se jedan ili više ovalnih, trokutasti ili mrežasti otvor).85
U novije vrijeme M. Feugère ih obrađuje kao poseban
tip (FIB-4020) i temeljem oblika ukrasa na luku dijeli u
varijante obzirom na oblik otvora.86 Fibule poput naše,
s kopljastim otvorom na luku, pripadaju varijanti FIB4020a a nalazimo ih u južnoj Francuskoj,87 Švicarskoj88 i
sjevernoj Italiji.89 Odgovara joj i ulomak fibule iz grobu
17 u Idriji pri Bači datiranom u rano/srednje augustovo
doba.90 Na području Hrvatske bliska joj je fibula iz Nina.91 Samo neke od navedenih fibula (ona iz Nina, Idrije
pri Bači i Nissan-lez-Ensérune) imaju utisnute koncentrične kružnice na početku luka. Na temelju sačuvanog
ulomka moguće je pretpostaviti da je pripadala i nekom
drugom tipu. Sličnost u oblikovanju luka pokazuje i sa
srebrenom fibulom iz Salone92 koja predstavlja prijelazni
oblik prema Aucissa tipu (kat. br. 5, sl. 5) kojoj je luk
tipičnog oblika za Alesia fibule dok su držač igle i kuglasti završetak noge karakteristični za Aucissa tip.93 Fibutaj tip, na našoj fibuli nije sačuvan (Feugère 1985, str. 303, sl. 40 (tip
21a4); Meller 2012, str 454, sl. 75.13 (grupa 1, tip Chiusi).
85
Koščević 1980, T. II.9; Feugère 1985, T. 110. 1430-1436; Fingerlin 1998, str. 216, 678b. 1, str. 388, 1295. 2; Müller 2002, T. 9. 91;
Meller 2002, T. 43. 514-517; Gaspar 2007, str. 43, T. 61. 1257-1260
(tip 21c); Sedlmayer 2009, str. 37, 2.66, T. 24. 510.
86
Feugère 2015, str. 66, sl. 2. a.
87
Fibula s lokaliteta Nissan, Enserune (Feugère 1985, T. 110. 1431;
Feugère 2015, str. 66, sl. 3.1).
88
Bliska našoj je fibula iz Siona u Švicarskoj (Ettlinger 1973, T.
8. 10; Demetz 1999, T. 40.5) i Magdalensberga gdje je datirana u
srednjeaugustovo doba (Sedlmayer 2009, str. 37, 2.66, T. 24. 509,
T. 18, sl. 24). Djelomično sačuvana fibula na nekropoli Scascighini
(Minusio) u južnoj Švicarskoj ima slično oblikovan luk poput našeg
primjerka (Guerra 2009, str. 182, kat. br. 92, T. 8. 92).
89
Fibula je pronađena na lokalitetu Basaldella, Campoformido kod
Udina (Fibule antiche 2008, str. 95–97, kat. br. 98, sl. 98).
90
Guštin 1991, str. 32 119, T. 17. 10; Božič 2008, str. 106–109, sl.
55. 1; Istenič 2013, str. 25, 33, sl. 5. 14.
91
Na crtežu se ne vidi oblik držača igle ni završetak noge pa bi možda mogla pripadati i prijelaznom obliku poput salonitanske srebrne
fibule (vidi dalje u tekstu) u slučaju da joj je noga oblikovana kao kod
Aucissa fibula (Nedved 1981, str. 168, kat. br. 215, sl. 5. 215; Božič
2008, str. 108, sl. 55. 2).
92
93
Ivčević 2006, str. 227–228, kat. br. 8, sl. 8a, 8b.
Ona je najsličnija Feugère 22a1 obzirom da se u 22a2 varijanti
javlja drugačije oblikovan luk, dok je u 22a1 luk još uvijek trokutast i
ukrašen kao kod tipa 21 (Alesia). Tip je zastupljen na području Francuske, Španjolske i Italije ali i šire, a okvirno bi se mogle datirati negdje od sredine 2. polovine 1. st., sve do kraja vladavine cara Augusta
(Feugère 1985, str. 312–317).
Izdanja Hrvatskog arheološkog društva, 33/2019., 70-71
le s kopljastim otvorom na luku i nogom oblikovanom
kao kod Aucissa fibula nisu česte, a najsličniji primjerci
salonitanskom su dvije srebrne fibule iz Pule,94 fibula iz
Osora,95 te nalaz iz Adrije,96 ili jednostavnije izrađena
brončana fibula s lokaliteta St-Remy-de Provenance.97
Slična našoj je pozlaćena srebrena fibula s lokaliteta Bois-des-Lens (Montagnac, Gard) s drugačije ukrašenim
lukom, a koja je datirana u zadnju četvrtinu 1. st. pr. Kr.98
Na području Dalmacije pronađene su još četiri Alesia
fibule ukrašene na proboj. Uz kulu bedema antičke Narone (Vid) na lokalitetu Popove bare pronađena je fibula s jednim uzdužnim otvorom na luku kojoj okolnosti
nalaza ne omogućuju precizno datiranje.99 Pripada tipu
FIB-4020b (M. Feugère),100 odnosno grupi 1, tip Sisak,
varijanta 4 (H. Meller).101 Pojava tog tipa je nalazima u
grobnim cjelinama zajamčena u treću četvrtinu 1. st. pr.
Kr., najviše je u uporabi kroz 4. i 3. desetljeće 1. st. pr. Kr.
Traje do kraja proizvodnje Alesia tipa.102 Takve su fibule najbolje zastupljene u sjevernoj Italiji, jugoistočnom
alpskom području i Hrvatskoj,103 a varijanta 3 u južnoj
Francuskoj, Švicarskoj i sjevernoj Italiji.104 Za fibulu iz
Popovih bara u Naroni analogne primjerke s jednim
ovalnim otvorom nalazimo u Francuskoj105 i u sjevernoj
94
95
96
97
98
106
Meller 2002, T. 43. 515.
Težak-Gregl 1982, str. 100, kat. br. 11, sl. 2.3.
107
FIB-4020, varijanta c; Feugère 2015, str. 66, sl. 2.
Meller 2012, sl. 83. 15.
108
Marović 1959, str. 46–47, sl. 30.1.
Feugère 1985, T. 112. 1455.
109
Truhelka 1893, str. 301, sl. 71.
Bessac, Feugère 1986, str. 28, sl. 2.
110
vidi bilj. 37.
111
Demetz 1999, str. 159.
Fibula je pronađena u sloju 30 cm ispod praga kule. U istraživanjima uz kulu bedema je pronađen materijal datiran od 3. st. pr. Kr.
do u kasnoantičko vrijeme, a prevladava keramički materijal datiran
u kraj 1. st. pr. Kr. i početak 1. st. po. Kr. (Šalov 2010, str. 361, kat. br.
3, str. 368, T. I. 3).
100
Feugère 2015, str. 66, sl. 2.
101
Meller 2012, str. 224–225, sl. 73. 4–8.
102
Meller 2012, str. 249. Alesia fibule s lukom ukrašenim na proboj
zastupljene su među nalazima u logorima u Dangstettenu (Fingerlin
1998, str. 216, 678B, 388, 1295.2) i Halternu (Müller 2002, T. 9. 91).
103
To je područje najgušće zastupljenosti ali se takve fibule javljaju i
u Francuskoj, sve do južne Italije, i sporadično do Makedonije. Drugi
tip koji pripada grupi I Alesia fibula (Arcobriga tip) koncentriran je
više na području iberskog poluotoka i južne Francuske, a zastupljen je
i u sjevernoj Africi; Meller 2012, str. 242-243, karta 34–36.
105
Srebrenoj fibuli iz Salone konstrukcijski je bliska fibula
s nepoznatog lokaliteta iz Arheološkog muzeja u Splitu
(kat. br. 6, sl. 6)113 koja pokazuje karakteristike Alesia
tipa u oblikovanju i ukrasu luka te Aucissa tipa fibula
trokutastim držačem igle i kuglastim završetkom noge.
U podjeli M. Feugera pripadala bi tipu 22a1,114 a u tipologiji H. Mellera grupi 4, tip Gergovia/varijanta 2.115 Tip
je zastupljen na širokom prostoru116 te primjerke koji odgovaraju našem nalazimo na raznim lokalitetima Rimskog Carstva.117 Javlja se od zadnje četvrtine 1. st. pr. Kr.,
a postoje pokazatelji da je u uporabi bio barem do kraja
Girardi-Jurkić, Džin 2003, str. 112, kat. br. 12, 13.
99
104
Italiji.106 Preostale tri fibule s područja Dalmacije razlikuju se od naronitanske jer imaju dva uzdužna otvora na
luku.107 Jedna je pronađena na lokalitetu Milaševe gomile blizu izvora rijeke Cetine u plitko ukopanom grobu
(grob br. 31) u kamenom nasipu. Osim fibule pronađeni su samo ostaci zdrobljene urne te nalaz nije moguće
precizno datirati prema okolnostima.108 Slična je fibula
pronađena u okolici Stoca u Bosni i Hercegovini109 te još
jedna dublje u unutrašnjosti provincije na lokalitetu Debelo Brdo kod Sarajeva.110 Za takve fibule s dva otvora
na luku S. Demetz111 navodi da su zastupljene na ilirskopanonskom prostoru, ali se nalaze i izvan njega.112
Meller 2012, str. 243, karta 35.
Kod galskih fibula je tuljac izrađen savijanjem prema vani, dok je
kod naše fibule lijevan (Feugère 1985, T. 110. 1432, T. 111. 1434).
112
Za analogne primjerke vidi: Demetz 1999, str. 159, bilj. 988, 989;
Meller 2002, T. 43. 514 (Este); Desbat, Maza 2008, str. 241, sl. 3.
15 (Lyon). Fibula iz Berna (Ettlinger 1973, T. 8.15) lukom odgovara
našoj ali joj je noga oblikovana kao kod Aucissa tipa, što je stavlja
u prijelazni oblik Alesia/Aucissa; Sedlmayer 2009, str. 37, 2.66, str.
278–279, T. 510 (Magdalensberg).
113
Buora 1999, str. 134, T. III.6.
114
Feugère 1985, str. 316, 317.
115
Meller 2012, str. 230.
116
Feugère 1985, str. 317; Meller 2012, str. 382, karta 41.
117
Feugère 1985, T. 113. 1458; Fingerlin 1986, 455-57. 2; Gerharz
1987, str. 91–92, sl. 12. 33-37; Riha 1994, str. 100, kat. br. 2238, T.
18. 2238; Erice Lacabe 1995, str. 107 tip 19. 4. (popis nalaza); Gaspar 2007, str. 160, T. 62.1280; Sedlmayer 2009, str. 278–279, T. 24.
501; Meller 2012, str. 231 (popis nalaza).
71
Alesia fibule s trokutastim lukom iz Salone s osvrtom na nalaze tog tipa fibula na području rimske Dalmacije
Augustove vladavine.118 M. Buora ovu je fibulu u svojoj
podjeli temeljenoj na ukrasu luka definirao kao ukras
tipa V koji se odnosi na mrežasto raspoređene linije, a
dijeli ga u tri varijante. Naša bi fibula pripadala njegovoj
varijanti Va koja obuhvaća ukras mrežasto raspoređenih
linija na cijeloj površini luka, 119 a koji se javlja i na ranijim tipovima Alesia fibula no zadržava se na ovom tipu
fibule. 120
Vrijeme kada su Alesia fibule točno dospjele na salonitansko i okolno područje ne može se odrediti preciznije
od vremena trajanja pojedinog tipa. Tipološka raznolikost, široka distribucija i proizvodnja u više radionica na
raznim područjima dodatno otežavaju mogućnost precizne datacije. Pretpostavka da su Alesia fibule mogle na
područje Salone dospjeti u ranijem razdoblju proizvodnje, još u Cezarovo vrijeme,121 temelji se na povijesnim
okolnostima122 budući da nam detaljne okolnosti nalaza
salonitanskih fibula nisu poznate.123 Slična je situacija i
118
Feugère 1985, str. 323; Meller 2012, str. 250; Sedlmayer 2009,
str. 36, 37, kat. br. 2. 62, 2.63; Bessac, Feugère 2010, str. 28.
119
Buora 1999, str. 110.
120
Feugère 1985, T. 113. 1465; Erice Lacabe 1995, T. 19. 156; Sedlmayer 2009, T. 24. 500; Meller 2012, sl. 82. 6.
121
Buora 2007, str. 243; Dizdar, Tonc 2013, str. 62.
122
Tijekom 1. st. pr. Kr. na područje Salone se doseljavaju Rimljani
(Suić 1963, str. 23; Cambi 1991, str. 12, 13) koji se vremenom organiziraju u konvent rimskih građana koji je potvrđen u Cezarovo
vrijeme (Caes. Bel. Civ. III. 9; Suić 1973, str. 184), a na rang kolonije
podignuta je u doba Cezara ili Augusta. Za osnutak kolonije u vrijeme Cezara slaže se većina autora koji su se bavili tom problematikom;
Suić 1963, str. 28–33, ranija literatura u bilj. 118; G. Alföldy (1965,
str. 103) predlaže dvostruku koloniju jednu iz Cezarovog, a drugu
iz Augustovog doba; Wilkes 1969, str. 57, str. 220–225; Clairmont
1975, str. 6; Wilkes 2002, str. 90; Matijašić 2009, str. 139–141. F.
Bulić osnivanje datira između 43. i 27. god. (Bulić 1986, str. 19, 20),
a G. Novak (1949) između 34. i 27. god. pr. Kr. U novije vrijeme je
Suićeva interpretacija dovedena u pitanje (Bilić-Dujmušić 2011, str.
160-164).
123
Tijekom 1. st. pr. Kr., sve do početka 1. st. slijedilo je više bitaka na salonitanskom području (Wilkes 1969, str. 35; Čače 1989, str.
87; Šašel Kos 2005, str. 311-313; Matijašić 2009, str. 119, 120; Zaninović 2015, str. 359, 360) a borbe oko Salone su se vodile i tijekom
građanskog rata između Pompeja i Cezara u kojem su Salonitanci
pristali uz Cezara i iskazali mu veliku lojalnost. Sam je Cezar (Bel.
Civ. III. 9) opisao sukob, točnije opsjedanje Salone od Pompejevih
snaga pod vodstvom Marka Oktavija, u kojoj su Salonitanci izborili
važnu pobjedu obranivši tu važnu stratešku točku za Cezara (Wilkes
2002, str. 89; Bilić-Dujmušić 2004, str. 267–276; Šašel Kos 2005, str.
355–356: Zaninović 2015, str. 391, 392).
72
na naronitanskom području.124 Za oba lokaliteta imamo
potvrđen boravak vojnih jedinica tijekom 1. st. pr. Kr.
i oba su grada najkasnije u Augustovo doba podignuta
na rang kolonije. Nalazi tog tipa fibula na lokalitetima
u zaleđu Narone ne iznenađuju obzirom da su neki od
njih vjerojatno pripadali naronitanskom ageru125 ili bile
mjesto odvijanja trgovine s novopridošlim italskim stanovništvom.126 Procesi romanizacije i veze s Rimom u
dolini su Neretve započele više od stoljeća ranije negoli
u unutrašnjosti zemlje, stoga se nalazi iz Debelog Brda
ili Srebrenice mogu objasniti utvrđenim trgovačkim
putovima kojima se Narona povezivala s unutrašnjim
dijelovima zemlje.127 Mogućnost ranije datacije možemo pretpostaviti i za nalaze iz Aserije i Osora. Radi se o
gradovima koji se, zahvaljujući važnom strateškom položaju, razvijaju od prapovijesti te kontinuirano kroz rimsko razdoblje i u kojima je od samih početaka procesa
romanizacije područja na kojem se nalaze bio zastupljen
italski element.128
124
U Naroni je u kasnorepublikansko vrijeme bio organiziran
konvent rimskih građana (Cambi 1980, str. 130; Medini 1980, str.
196; Zaninović 1980, str. 176–177; Glavičić 2003, str. 221–222;).
Nakon sredine 1. st. pr. Kr. Narona je dobila status kolonije, vjerojatno u vrijeme cara Augusta, no nije neutemeljeno mišljenje da je
na taj status grad podignut i ranije, možda u vrijeme Cezara o čemu
kao i za ostale najranije dalmatinske kolonije postoje različita mišljenja: Alföldy 1965, str. 134 i dalje; Wilkes 1969, str. 245-251; Cambi 1976, str. 58; Cambi 1989; Zaninović 1980, str. 177; Bojanovski
1988, str. 117, 120; Marin 2004, str. 15, bilj. 4. Grad je s okolicom
bio važan vojni punkt u osvajanju Ilirika. Da je cijelo naronitansko
područje bilo mjesto boravka vojnika potvrđeno je nalazima natpisa
vojnika pripadnika legijskih postrojbi i pomoćnih jedinica te arheološkim istraživanjima. Wilkes 1969, str. 139–143; Bojanovski 1973,
str. 303–311; Zaninović 1980, str. 178; Bojanovski 1985, str. 78–83;
Bojanovski 1988, str. 41, 120–122; Sanader 2002, str. 125; Dodig
2008; Tončinić 2011, str. 173, 174, 177, T. 22 26; Dodig 2011, str.
327, 328; Zaninović 2015, str. 397, 398; Mayer I Olivé 2016, str.
440–444.
125
Područje Ljubuškog i Čapljine vjerojatno su bili obuhvaćeni naronitanskim agerom; Bojanovski 1988, str. 116. Za Ljubuški vidi:
Zaninović 1980, str. 178; Bojanovski 1985, str. 78-83 Bojanovski
1988, str. 120; Sanader 2002, str. 125; Dodig 2008; Dodig 2011. Iz
Tasovčića kod Čapljine je najstariji rimski natpis u Bosni i Hercegovini datiran u 36/35. god. pr. Kr., a podignut je u čast osvajanja Sicilije,
odnosno Oktavijanove pobjede nad Sekstom Pompejem, 36. god. pr.
Kr. kod Nauloha; Patsch 1914, str. 22 i d., sl. 10; Zaninović 1980, str.
177, 178; Bojanovski 1988, str. 98; Cambi 1989, str. 45, T. I. 2.
126
Za područje Stoca vidi: Bojanovski 1988, str. 97–102.
127
Bojanovski 1988, str. 119.
128
Za pregled trenutnog stanja istraživanja i literaturu vidi: Manenica 2015, str. 120–125, 170–178.
Izdanja Hrvatskog arheološkog društva, 33/2019., 72-73
Nešto je drugačija situacija s fibulama pronađenima u
unutrašnjosti kojima uglavnom nisu poznate okolnosti
nalaza. U tom pogledu izuzetak su fibule iz grobova s
japodskih nekropola u dolini Une gdje su grobovi s tim
tipom fibule datirani u fazu Vb (35. god. pr. Kr. -10.
god. po. Kr.).129 Fibule pronađene u istraživanjima Milaševe gomile kod Cetine nije moguće datirati temeljem
okolnosti nalaza, a cijela se nekropola datira kroz prva
2. stoljeća po. Kr.130 Za oba dalmatinska legijska logora
pretpostavlja se najraniji boravak vojnika u vrijeme Oktavijanovog vojnog pohoda na Dalmaciju, a radilo se vjerojatno o privremenim logorima izgrađenim za potrebe
te velike vojne akcije.131 Za raniji boravak trupa na tim
lokalitetima nema arheoloških dokaza.132 Tipološka pripadnost fibula, povijesni kontekst (veća koncentracija i
zadržavanje vojske, gradnja logora, a s tim povezan i veći
priljev civila nakon vojnog pohoda 34. god) te okolnosti
nalaza (grobne cjeline datirane u razdoblje od 35. god.
pr. Kr.) govore u prilog dataciji u razdoblje Augustove
vladavine.
Katalog 133
1. Alesia fibula, inv. br. AMS H-4589
Nalazište: Salona
Materijal: bronca
Mjere: duž. 4,5 cm, vis. 2,3 cm, šir. luka (max.) 1,5 cm.
Opis: trakasti luk se postupno sužava prema nozi koja
129
Marić 1968, str. 32–33.
130
Marović 1959, str. 80.
završava uzdignutom pločicom, ukras je izrađen jednom
središnjom linijom na luku koja je izrađena od niza uboda, a na glavi fibule su dvije linije u obliku slova X, držač
igle je trapezoidan, a zglobni tuljac izrađen je savijanjem
prema luku.
Objava: Ivčević 2002, str. 247, kat. br. 5, T. I.5; Ivčević
2006, str. 226, kat. br. 6, sl. 6a,b.
2. Alesia fibula, inv. br. AMS 65974
Nalazište: nepoznato
Materijal: bronca
Mjere: duž. 3,4 cm, vis. 1,65 cm, šir. luka (max.) 1,2 cm.
Opis: trakasti luk se postupno sužava prema nozi, ukras
na luku sastoji se od utisnutih kružnica na početku luka,
te uzduž luka od dva rebra ispunjena okomitim linijama,
držač igle nije sačuvan, a zglobni tuljac izrađen je savijanjem prema luku.
131
Tilurij: Zaninović 1996a, str. 282–284; Sanader, Tončinić 2010,
str. 47, 48; Tončinić 2011, str. 11–14; Burn: Zaninović 1996b, str.
273, 274; Zaninović 1986, str. 165; Borzić et. al. 2014, str. 15.
132
U skladu s tim su i nalazi fibula u istraživanjima Burna i Tilurija.
U Burnu je pronađeno 148 Aucissa fibula, a samo jedna Alesia tipa
( Jadrić-Kučan, Zaninović 2015, 81–124) u Tiluriju je odnos 33: 3
(Šeparović 2003, str. 228–231, kat. br. 1–9, T. 1. 1–9; Ivčević 2014,
str. 171-173, kat. br. 54–68, T. 5. 54-57, T. 6, T. 7. 66–68; Ivčević
2017, str. 300–301, kat. br, 249–258, T. 15. 252-256, T. 16. 257)
u korist Aucissa fibula koje, kako je poznato, u vrijeme ranog, najkasnije srednjeg Augustovog doba prevladavaju, a Alesia tip izlazi iz
uporabe.
133
Predmete je restaurirala I. Prpa Stojanac (AMS), a fotografije je
izradio T. Seser (AMS).
73
Alesia fibule s trokutastim lukom iz Salone s osvrtom na nalaze tog tipa fibula na području rimske Dalmacije
Neobjavljeno.
3. Alesia fibula, inv. br. AMS 72862
Nalazište: nepoznato
Materijal: srebro
Mjere: duž. 2,9 cm, vis. 1,1 cm, šir. luka (max.) 1 cm.
Opis: trakasti luk se postupno sužava prema nozi koja
završava kružnom pločicom, ukras na luku sastoji se od
uzdužnih nizova sitnih uboda, držač igle je trapezoidan,
zglobni tuljac nije sačuvan.
Neobjavljeno.
4. Alesia fibula, inv. br. AMS 40836
Nalazište: Salona, Grudine, 1956. god.
Materijal: bronca
Mjere: duž. sačuvanog dijela luka 2,5 cm, šir. 1,75 cm.
Opis: ulomak fibule jako oštećene površine, sačuvan
mehanizam za kopčanje igle, početak luka i dio igle,
na početku luka utisnute koncentrične kružnice, luk je
ukrašen kopljastim otvorima i kružnim ubodima, a po
luku su nizovi kružnih uboda.
74
Neobjavljeno.
5. Alesia fibula, inv. br. AMS H-471
Nalazište: Salona
Materijal: srebro
Mjere: duž. 5 cm, vis. 2, 2 cm
Opis: trakasti luk s kopljastim otvorom, ukrašen urezanim linijama po luku i točkastim ubodima na glavi fibule, noga završava gumbom.
Objava: Ivčević 2006, str. 227, kat. br. 8, sl. 8a, 8b.
6. Alesia fibula, inv. br. AMS H-5790
Nalazište: nepoznato
Materijal: bronca
Mjere: duž. 7,2 cm, vis. 2,4 cm, šir. luka (max.) 1,8 cm
Opis: polukružni luk postupno se sužava prema nozi s
polukuglastim završetkom, luk je ukrašen mrežastim
motivom.
Izdanja Hrvatskog arheološkog društva, 33/2019., 74-75
Objava: Buora 1999, str. 134, T. III. 6.
SANJA IVČEVIĆ
ALESIA FIBULAE WITH A TRIANGULAR BOW
FROM SALONA AND A LOOK AT THAT TYPE
OF FINDS IN ROMAN DALMATIA
(Summary)
In Croatia, fibulae of the Alesia group are fairly well represented in coastal Dalmatia, but they appear in the continental part of the country too, all the way to the Danube.
The appearance of this type of fibulae in this area is usually
connected to Octavian’s campaigns in the Illyricum in 35/33
BC. The latest finds in Dalmatian legionary camps Tilurium and Burnum support the hypothesis that the Roman
army was indeed using and spreading these brooches. Apart
from the camps, the fibulae are present at other sites in Roman Dalmatia. They have been found in coastal cities, such
as Apsorus, Salona and Narona, in Asseria’s hinterland and
in the excavations at Milaševa gomila near the source of the
river Cetina. They have also been found at multiple sites in
what is today Bosnia and Herzegovina ( Jezerine, Ribić, the
area around Srebrenica, Debelo Brdo near Sarajevo, Stolac,
the area around Ljubuški and Višići near Čapljine). The article discusses fibulae of the Alesia type with a triangular bow
found in Salona, compares them to other finds from military and civilian sites in Roman Dalmatia and puts them in
a wider context of discoveries of the Alesia type across the
Roman Empire.
The Salona fibula (cat. no. 1) belongs to the Feugère 21a
type which encompasses fibulae with a triangular bow. The
variant is 21a1. It is presumed that this type was produced
in multiple workshops in Gaul, with the earliest example being dated to 52 BC. According to Meller’s classification, the
fibula belongs to group 3, type Cracouville, and it resembles
variant 4 the most. Different variants of this group of fibulae
are represented in a wide area and appear, in addition to the
Iberian Peninsula, France and Italy, in Croatia and Slovakia,
all the way to the Danube. They date back to the second half
of the first century BC, but they last in the first century AD,
as well.
It is not known where the fibulae under cat. no. 2 and 3 were
found, but they are kept in the Archaeological Museum in
Split. They differ in the decorative motif on the bow which
has vertical lines carved out on horizontal ribs on the bronze
fibula (cat. no. 2), whereas the silver fibula (cat. no. 3) has
horizontal lines created by punching and carving. Typologically, they belong, like the Salona fibula, to Feugère 21a1,
Gaspar 21b1 in Demetz’s typology the fibula under cat. no.
2 could belong to the Alesia Ib type, while in Meller’s typology to group 3, probably the Pommiers type considering its
small dimensions, and variant 3 based on the decorations.
The dated specimens mostly belong to the second half of the
first century BC, but they also last during the beginning of
the first century AD.
At the Grudine site in Salona (cat. no. 4), a part of an Alesia fibula was found that cannot be analyzed typologically
because only a fragment of the bow with a spear-shaped
perforation has been preserved. The Alesia fibulae with
openwork bows have have been studied as a separate type
in various typologies. Lately, M. Feugère has been analyzing
them as a separate type (FIB-4020) and, based on the shape
of the decoration, divides them into variants depending on
the shape of the perforation. The fibulae that correspond to
our specimen (with a spear-shaped perforation) belong to
the FIB-4020a variant and can be found in southern France,
Switzerland, and northern Italy. Based on the preserved fragment, it is possible to assume that it belonged to another
type, as well. It also exhibits similarities to the silver fibula
from Salona, which represents a transitional form towards
the Aucissa type (cat. no. 5). Fibulae with spear-shaped perforations on the bow and their foot shaped like the ones
belonging to the Aucissa fibulae are not common, and the
specimens resembling the one from Salona the most are two
silver fibulae from Pula, the fibula from Osor, and the find
from Adria, or a simpler bronze fibula from the St-Remy-de
Provenance site. Also similar to ours is the gilded silver fibula
from Bois-des-Lens (Montagnac, Gard) with a differently
decorated bow, which has been dated to the last quarter of
the first century BC.
The silver fibula from Salona is similar from a construction
point of view to the fibula for which the location it was
found in is still unknown and which is kept in the Archaeological Museum in Split (cat. no. 6., fig 6). The fibula shows
some features of the Alesia type when it comes to shaping
and decorating the bow, but the catch-plate and the spherical
ending of the foot fit the Aucissa type. In M. Feuger’s categorization, this would belong to type 22a1, whereas H. Meller’s
typology would classify it in group 4, Gregovia type, variant 2. This type is represented in a wide area, and there are
indications that it was in use until the end of Augustus’ rule.
The specimens of this type can be found all over the Roman
Empire.
The exact time when Alesia fibulae appeared in Salona and
its surrounding area cannot be determined in a more precise
manner than the time during which a certain type lasted
because we do not know the exact circumstances of each
find, which prevents us from dating them more accurately.
Because the situation at that point in time allows it, the fibu75
Alesia fibule s trokutastim lukom iz Salone s osvrtom na nalaze tog tipa fibula na području rimske Dalmacije
lae could have arrived in Salona at the very beginning of the
period during which the type began to spread, and the same
goes for the finds from other urban centers in Dalmatia as
well as for the areas that were connected to these centers by
various trading routes. The typological qualification, historical context (a large concentration and a long stay of military
personnel, the construction of a camp, and a large influx of
civilians after the campaign of 34 BC), as well as the circumstances under which they were found (grave units dated to
the period from 35 BC), support the thesis that the fibulae
found inland can be dated to the age of Augustus.
Prijevod: Marko Domljanović
LITERATURA
Alföldy 1965
G. Alföldy, Bevölkerung und Gesellschaft der römischen Provinz Dalmatien, Budapest 1965.
Ammann, Castella 2013
S. Ammann, D. Castella, Frühe römische Gräber aus der
Schweiz – Beispiele aus unterschiedlichen Regionen, u: S. Berke, T. Mattern (ur.), Römische Gräber augusteischer und tiberischer Zeit im Westen des Imperiums, Akten der Tagung vom
11. bis 14. November 2010 in Trier, Gottingen 2013, 7–34.
Bessac, Feugère 1986
J. C. Bessac, M. Feugère, Une fibule augustéenne en argent
trouvée au Bois-des-Lens (Montagnac, Gard), Archéologie en
Languedoc 1986 (2), 27–30.
Bilić-Dujmušić 2004
S. Bilić-Dujmušić, Oktavijanova kampanja protiv Delmata
34-33. god. pr. Kr., neobjavljena doktorska radnja, Zadar
2004.
Bilić-Dujmušić 2011
S. Bilić-Dujmušić, Kampanja Lucija Cecilija Metela i problem dvije Salone, Diadora 25, Zadar 2011, 143–169.
Bojanovski 1973
I. Bojanovski, Problem ubikacije Bigeste, Glasnik Zemaljskog muzeja BiH u Sarajevu XXVII/XVIII, arheologija
(1972/1973), Sarajevo 1973, 303–311.
Bojanovski 1985
I. Bojanovski, Epigrafski i topografski nalazi sa područja antičke Bigeste (pagus Scunasticus), u: A. Zelenika (ur.), 100
godina muzeja na Humcu (1884 – 1984), Zbornik radova,
Ljubuški 1985, 65–94.
76
Bojanovski 1988
I. Bojanovski, Bosna i Hercegovina u antičko doba, Centar
za balkanološka istraživanja, Djela, knjiga LXVI, Sarajevo
1988.
Borzić et al. 2014
I. Borzić, N. Cambi, M. Glavičić, Ž. Miletić, I. Jadrić Kučan,
J. Zaninović, Arheološka zbirka Burnum, Šibenik 2014.
Božič 2008
D. Božič, Late La Tène - Roman cemetery in Novo Mesto/ Poznolatensko rimsko grobišće v Novem mestu, Ljubljanska cesta
and Okrajno glavarstvo, Ljubljana 2008.
Brouquier - Reddé, Deyber 2001
V. Brouquier-Reddé, A. Deyber uz prilog S. Sievers, Fourniment, harnachement, quincaillerie, objects divers, u: Alésia,
Fouilles et recherches francoallemandes sur les travaux militaires romains autour du Mort-Auxois (1991-1997), tome 2 :
Le matériel, M. Reddé, S. von Schnurbein (ur.), Paris 2001,
293–362.
Bulić 1986
F. Bulić, Po ruševinama stare Salone, Split 1986.
Buora 1999
M. Buora, Osservazioni sulle fibule dei tipi Alesia e Jezerine.
Un esempio si contatti commerciali e culturali tra l’eta di Cesare
e quella di Augusto nell’arco Alpino orientale, Aquileia Nostra
70, Aquileia 1999, 106–144.
Buora 2005
M. Buora, Osservazioni sulle fibule del tipo Alesia nell’arco
alpino orientale e nell’alto Adriatico, Vjesnik za arheologiju i
povijest dalmatinsku 98, Split 2005, 83–92.
Buora 2007
M. Buora, Fibule dal territorio di Aquileia e dall’area di Salona del I sec. a. C. al IV sec. d. C. Un confronto u: M. Buora (ur.), Le regioni di Aquileia e Spalato in epoca romana,
Convengo Castello di Udine, 4 aprile 2006, Treviso 2007,
239–259.
Busuladžić 2010
A. Busuladžić, Morfologija antičkih fibula iz zbirke Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine, Sarajevo 2010.
Caes. Bel. Civ.
Gaj Julije Cezar, Moji ratovi, prijevod i komentar T. Smerdel,
Zagreb 1972.
Callegher 1992
B. Callegher, Fibule dal territorio opitergino (un contributo
per la storia della cultura materiale), Quaderni Friulani di
Archeologia II, Udine 1992, 29–52.
Cambi 1976
N. Cambi, Antička Narona. Postanak i razvitak grada prema
novijim arheološkim istraživanjima, Materijali XV, X. kon-
Izdanja Hrvatskog arheološkog društva, 33/2019., 76-77
gres arheologa Jugoslavije, Arheološko društvo Makedonije,
Savez arheoloških društava Jugoslavije, Prilep 1976, 57–66.
Cambi 1980
N. Cambi, Antička Narona –urbanistička topografija i kulturni profil grada, u: Ž. Rapanić (ur.), Dolina rijeke Neretve od
prethistorije do ranog srednjeg vijeka, Izdanja HADa 5, Split
1980, 127–153.
Cambi 1989
N. Cambi, Narona u odnosu prema bosansko-hercegovačkom
zaleđu u ranijoj antici, u: Međunarodni simpozij „Bosna i hercegovina u tokovima istorijskih i kulturnih kretanja u jugoistočnoj Evropi“, Sarajevo 6.-7. 10. 1988., Sarajevo 1989, 39–56.
Cambi 1991
N. Cambi, Uvod, u: N. Cambi (ur.), Antička Salona, Split
1991, 7–36.
Clairmont 1975
C.W. Clairmont, General Introduction, u: C. W. Clairmont,
Excavations at Salona, Yugoslavia (1969 – 1972), Park Ridge, New Yersey 1975, 1–10.
Čače 1989
S. Čače, Pogranične zajednice i jugoistočna granica Liburnije
u kasno predrimsko i rimsko doba, Diadora 11, Zadar 1989,
59–91.
Demetz 1996
S. Demetz, Tipi di fibule tra il Caput Adriae e l’Europa centrorientale, u: M. Buora (ur.), Lungo la via dell’Ambra, Apporti
altoadriatici alla romanizzazione dei territori del Medio Danubio, Udine 1996, 205–215.
Demetz 1999
S. Demetz, Fibeln der Spätlatène- und frühen römischen Kaiserzeit in den Alpenländern, Leidorf 1999.
Desbat, Maza 2008
A. Desbat, G. Maza, uz prilog F. Cognot, Militaria de la
moyenne vallée du Rhône (Lyon, Vienne, Valence), u: M. Poux
(ur.), Sur les traces de César, Actes de la table ronde du 17
octobre 2002, Bibracte, Glux-en-Glenne, (Bibracte 14), Bibracte 2008, 237–250.
Dizdar, Tonc 2013
M. Dizdar, A. Tonc, Finds of Fibulae from 1st century BC in
Croatia: Trade and exchange between Eastern Alps, the Danube and the northern Adriatic area before and during Roman
conquest, u: G. Grabherr, B. Kainrath, Th. Schierl (ur.), Relations Abroad, Brooches and other elements of dress as sources for
reconstructing interregional movement and group boundaries
from the Punic Wars to the decline of the Western Roman Empire, IKARUS 8, Innsbruck 2013, 49-75.
Dodig 2008
R. Dodig, Rimski vojni pečati na crijepu iz Ljubuškoga, Opuscula archaeologica, 31, Zagreb 2008.
Dodig 2011
R. Dodig, Rimski kompleks na Gračinama. Vojni tabor ili…..?,
u: A. Librenjak, D. Tončinić (ur.), Arheološka istraživanja u
Cetinskoj Krajini, Izdanja HADa 27, Zagreb 2011, 327–343.
Domić-Kunić 1997
A. Domić-Kunić, Classis praetoria misenatium s posebnim
obzirom na mornare podrijetlom iz Dalmacije i Panonije, Vjesnik Arheološkog muzeja u Zagrebu XXVIII-XXIX (19951996), Zagreb 1997, 39–72.
Duval 1974
A. Duval, Un type particulier de fibule gallo-romaine précoce,
la fibule “d’Alésia”, Antiquités Nationales 6, 1974, 67–76.
Erice Lacabe 1995
R. Erice Lacabe, Las fíbulas del Nordeste de la Península
Ibérica: siglos I A.E. al IV D.E., Zaragoza 1995.
Ettlinger 1973
E. Ettlinger, Die römischen Fibeln in der Schweiz, Bern 1973.
Feugère 1985
M. Feugère, Les fibules en Gaule Méridionale de la conquête à
la fin du Ve s. ap. J.-C., Pariz 1985.
Feugère 2015
M. Feugère, L’arc ajouré des fibules d’Alésia, d’Aucissa et de
Bagendon : liens typologiques et culturels. u: S. Lemaître, C.
Batigne Vallet (ur.), Mélanges Armand Desbat (Archéol. et
Hist. Romaine 31), Autun 2015, 65–71.
Fiala 1895
F. Fiala, Izvještaj o iskopinama na Debelom Brdu kod Sarajeva
godine 1894., Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu XXIII,
Sarajevo 1895, 123–138.
Fibule antiche 2008
Catalogo, u: M. Buora, S. Seidel (ur.), Fibule antiche del Friuli, Udine 2008.
Fingerlin 1986
G. Fingerlin, Dangstetten I, Katalog der Funde (Fundstellen 1
bis 603), Stuttgart 1986.
Fingerlin 1998
G. Fingerlin, Dangstetten II, Katalog der Funde (Fundstellen
604 bis 1358), Stuttgart 1998.
Gaspar 2007
N. Gaspar, Die keltischen und gallo-römischen Fibeln vom Titelberg, Luxembourg 2007.
Gechter 1979
M. Gechter, Die Anfänge des Niedergermanischen Limes,
Bonner Jahrbücher 179, 1979, 1–129.
Gerharz 1987
R. R. Gerharz, Fibeln aus Afrika, Saalburg Jahrbuch 43, Mainz 1987, 77–107.
77
Alesia fibule s trokutastim lukom iz Salone s osvrtom na nalaze tog tipa fibula na području rimske Dalmacije
Girardi-Jurkić, Džin 2003
V. Girardi-Jurkić, K. Džin, Sjaj antičkih nekropola Istre, Katalozi i monografije 13, drugo izmijenjeno izdanje, Pula 2003.
Glavičić 2003
M. Glavičić, Naronski magistrati i drugi gradski uglednici,
u: E. Marin (ur.), Arheološka istraživanja u Naroni i dolini
Neretve, Izdanja HADa 22, Zagreb, Metković, Split 2003,
221–232.
Guerra 2009
E. Guerra, Le fibule d’epoca romana nel Locarnese. Tradizione
e romanità, Annuario d’Archeologia Svizzera 92, 2009, 165200.
Gugl 2000
Ch. Gugl, Archäologische Forschungen in Teurnia, Wien
2000.
Guštin 1986
M. Guštin, Fibule tardorepublicane del Caput Adriae, Aquileia Nostra 57, Aquileia 1986, 677–684.
Guštin 1991
M. Guštin, Posočje in der jüngeren Eisenzeit, Ljubljana 1991.
Istenič 2005a
J. Istenič, Evidence for a very late republican siege at Grad near
Reka in Western Slovenia, Carnuntum Jahrbuch 2005, Wien
2005, 77-87.
Istenič 2005b
J. Istenič, Brooches of the Alesia group in Slovenia, Arheološki
vestnik 56, Ljubljana 2005, 187–212.
Istenič 2013
J. Istenič, Early Roman graves with weapons in Slovenia: an
overview, u: M. Sanader, A. Rendić-Miočević, D. Tončinić,
I. Radman-Livaja (ur.), Rimska vojna oprema u pogrebnom
kontekstu, Radovi XVII. ROMEC-a = Weapons and Military
Equipment in a Funerary Context. Proceedings of the XVIIth
ROMEC Zagreb 2010, Zagreb 2013, 23–35.
Ivčević 1998
S. Ivčević, Metalni i koštani inventar s lokaliteta sv. Vid, Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku 87–89 (1994–
1996), Split 1998, 193–205.
Ivčević 2002
S. Ivčević, Fibule, u: E. Marin (ur.), Longae Salonae, sv. I - II,
Split 2002, I: 229–276, II: 124-147.
Ivčević 2004
S. Ivčević (uz prilog E. Višić-Ljubić), The metal and bone
objects, u: E. Marin, M. Vickers (ur.), The Rise and Fall of an
Imperial Shrine, Roman Sculpture from the Augusteum in Narona, Split 2004, 234–243.
Ivčević 2006
S. Ivčević, Le fibule salonitane del primo periodo della roma78
nizzazione, u: M. Buora (ur.) Le regioni di Aquileia e Spalato
in epoca romana, Udine 2006, 211–238.
Ivčević 2009
S. Ivčević, Neobjavljene fibule iz Aserije u Arheološkom muzeju u Splitu, Asseria 7, Zadar 2009, 81–114.
Ivčević 2014
S. Ivčević, Metalni nalazi, u: M. Sanader, D. Tončinić, Z.
Buljević, S. Ivčević, T. Šeparović, Tilurium III. Istraživanja
2001. – 2006. godine, Zagreb 2014, 147–223.
Ivčević 2017
S. Ivčević, Metalni nalazi, u: M. Sanader, D. Tončinić, Z. Šimić Kanaet, S. Ivčević, Z. Buljević, T. Šeparović, I. Miloglav,
Tilurium IV. Arheološka istraživanja 2007.-2010. godine, Zagreb 2017, 239–358.
Jadrić-Kučan, Zaninović 2015
I. Jadrić-Kučan, J. Zaninović, Fibule iz Arheološke zbirke Burnum, Drniš – Šibenik 2015.
Koščević 1980
R. Koščević, Antičke fibule s područja Siska, Zagreb 1980.
Manenica 2015
H. Manenica, Urbanizacija između Raše i Krke u vrijeme ranog principata, neobjavljena doktorska radnja, Zagreb 2015.
Marić 1968
Z. Marić, Japodske nekropole u dolini Une, Glasnik Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine u Sarajevu XXIII, Sarajevo
1968, 5–79.
Marin 2004
E. Marin, Narona and the discovery of the Augusteum, u: E.
Marin, M. Vickers (ur.), The Rise and Fall of an Imperial
Shrine, Roman sculpture from the Augusteum at Narona, Split
2004, 15–34.
Marović 1959
I. Marović, Iskopavanja kamenih gomila oko vrela rijeke Cetine g. 1953, 1954. i 1958., Vjesnik za arheologiju i historiju
dalmatinsku LXI, Split 1959, 5–80.
Matijašić 2009
R. Matijašić, Povijest hrvatskih zemalja u antici do cara Dioklecijana, Zagreb 2009.
Mayer i Olive 2016
M. Mayer I Olivé, La presencia de militares en Narona, Vid,
Metković, Croacia, y las cohortes auxiliaresde la zona, u: C.
Wolff, P. Faure (ur.), Les auxiliaires de l’armée romaine. Des
alliés aux fédérés, (CEROR, 51), Lyon 2016, 431–444.
Medini 1980
J. Medini, Uloga oslobođenika u životu Narone, u: Ž. Rapanić
(ur.), Dolina rijeke Neretve od prethistorije do ranog srednjeg
vijeka, Izdanja HADa 5, Split 1980, 195–206.
Izdanja Hrvatskog arheološkog društva, 33/2019., 78-79
Meller 2002
H. Meller, Die Fbeln aus dem Reitia-Heiligtum von Este/Le
fibule dal santuario di Reitia a Este, Mainz am Rhein 2002.
Meller 2012
H. Meller Die Fibeln aus dem Reitia-Heiligtum von Este II
(Ausgrabungen 1880-1916) Studien zu den Spättlateneformen, Mainz am Rhein 2012.
Müller 2002
Müller M., Die römischen Buntmateriallfunde von Haltern,
Bodenaltertümer Westfalens 37, Mainz 2002.
Nedved 1981
B. Nedved, Nakit rimskog razdoblja, katalog, u: Š. Batović
(ur.), Nakit na tlu sjeverne Dalmacije od prapovijesti do danas,
Zadar 1981, 151–182.
Novak 1949
G. Novak, Isejska i rimska Salona, Rad JAZU 270, knj. I, Zagreb
Ocharan Larrondo, Unzueta Portilla 2002
J. A. Ocharan Larrondo, M. Unzueta Portilla, Andagoste,
(Cuartango, Alava): un nuevo escenario de las guerras de conquista en el norte de Hispania, u: Arqueología militar romana
en Hispania, Anejos de Gladius 5, Madrid 2002, 311–325.
Patsch 1904
K. Patsch, Arheološko-epigrafska istraživanja o povijesti rimske
pokrajine Dalmacije, Glasnik Zemaljskog muzeja BiH u Sarajevu VI, Sarajevo 1904, 3–60.
Patsch 1914
C. Patsch, Zbirke rimskih i grčkih starina u bos.-herc. Zemaljskom muzeju, Glasnik Zemaljskog muzeja BiH u Sarajevu
XXVI, Sarajevo 1914, 141–220.
Poux 2007
M. Poux, L’empreinte du militaire tardo-républicain dans les
faciès mobiliers de La Tène finale, Caractérisation, chronologie
et diffusion de ses principaux marqueurs, u: M. Poux (ur.), Sur
les traces de césar, Militaire tardo-républicains en contexte gaulois, Actes de la table ronde du 17 octobre 2002, Bibracte 14,
Glux-en-Glenne 2007, 299–432.
Rieckhoff 1975
S. Rieckhoff, Münzen und Fibeln aus dem Vicus des Kastells
Hüfingen (Schwarzwald – Baar – Kreis), Saalburg Jahrbuch
XXXII, Saalburg 1975, 5–104.
Riha 1994
E. Riha, Die römischen Fibeln aus Augst und Kaiseraugst. Die
Neufunde seit 1975, Augst 1994.
Rinaldi Tufi 1996
S. Rinaldi Tufi, Sulle tracce di uno schema iconografico: „stehende Soldaten“ nelle regioni danubiane, u: M. Buora (ur.),
Lungo la via dell’Ambr. Apporti altoadriatici alla romanizzazione dei territori del Medio Danubio, Udine 1996, 273–280.
Sanader 2002
M. Sanader, Tilurium, Burnum, Bigeste, Novi prilog pitanju
datacije delmatskog limesa, Arheološke studije i ogledi, Zagreb 2002, 120–128.
Sanader, Tončinić 2010
M. Sanader, D. Tončinić, Gardun – antički Tilurium, u: I.
Radman – Livaja (ur.), Nalazi rimske vojne opreme u Hrvatskoj, Zagreb 2010, 33–111.
Sedlmayer 2009
H. Sedlmayer, Die Fibeln vom Magdalensberg. Funde der
Grabungsjahre 1984-2002 ind Altfunde des 19. Jahrhunderts,
Klagenfurt 2009.
Suić 1963
M. Suić, O municipalitetu antičke Salone, Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku LX (1958), Split 1963, 11-42.
Suić 1973
M. Suić, Marginalije uz isejsko poslanstvo Cezaru, Vjesnik
za arheologiju i historiju dalmatinsku LXVIII (1966), Split
1973, 181-194.
Šalov 2010
T. Šalov, Keramički nalazi s lokaliteta Popove bare u Vidu kod
Metkovića - antička Narona, Histria antiqua 19, Pula 2010,
359–377.
Šašel Kos 2005
M. Šašel Kos, Appian and Illyricum, Ljubljana 2005.
Šeparović 2003
T. Šeparović, Metalni nalazi, u: M. Sanader, Tilurium I,
Istraživanja 1997.- 2001., Zagreb 2003, 219–256.
Šeparović, Uroda 2009
T. Šeparović, N. Uroda, Antička zbirka Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika (izbor), Split 2009.
Težak-Gregl 1982
T. Težak-Gregl, Rimske provincijalne fibule iz Arheološke
zbirke u Osoru, u: B. Čečuk, I. Marović, Ž. Rapanić (ur.),
Arheološka istraživanja na otocima Cresu i Lošinju, Izdanja
HADa7, Zagreb 1982, 99–110.
Thill 1969
G. Thill, Fibeln vom Titelberg aus den Beständen des Luxemburger Museums, Trierer Zeitschrift 32, Trier 1969, 133–172.
Tončinić 2011
D. Tončinić, Spomenici VII. legije na području rimske provincije Dalmacije, Split 2011.
Truhelka 1892
Ć. Truhelka, Prilozi rimskoj arheologiji Bosne i Hercegovine,
Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu IV, Sarajevo 1892,
340–365.
79
Alesia fibule s trokutastim lukom iz Salone s osvrtom na nalaze tog tipa fibula na području rimske Dalmacije
Truhelka 1893
Ć. Truhelka, Zenica und Stolac. Beiträge zur römischen Archäologie Bosniens und der Hercegovina, Wissenschaftliche
Mittheilungen aus Bosnien und Hercegovina I, Sarajevo
1893, 273–302.
Truhelka 1914
Ć. Truhelka, Kulturne prilike Bosne i Hercegovine u doba
prehistoričko, Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu XXIII,
Sarajevo 1914, 43–140.
Vičić 1994
B. Vičić, Zgodnjerimsko naselje pod Gajskim gričem v Ljubljani. gornji trg 30, Stari trg 17 in 32, Arheološki vestnik 45,
Ljubljana 1994, 25–80.
Vidal 1982
M. Vidal, Les motifs moulés et figurés de deux fibules à charnière
de Vieille-Toulouse (Haute-Garonne), Revue archéologique
de Narbonnaise 15, 1982, 223–236.
Wilkes 1969
J. J. Wilkes, Dalmatia, London 1969.
Wilkes 2002
J. J. Wilkes, A Roman Colony and its People, u: E. Marin (ur.),
Salonae Longae, Split, 2002, 87–103.
80
Zaninović 1980
M. Zaninović, Područje Neretve kao vojni mostobran rimske
antike, u: Ž. Rapanić (ur.), Dolina rijeke Neretve od prethistorije do ranog srednjeg vijeka, Izdanja HADa 5, Split 1980,
173–180.
Zaninović 1986
M. Zaninović, Od gradine do kastruma na području Delmata, u: P. Medović (ur.), Materijali XXII, Obrambeni sistemi u
praistoriji i antici na tlu Jugoslavije, Novi Sad 1986, 163–169.
Zaninović 1996a
M. Zaninović, Vojni značaj Tilurija u antici, u: Od Helena do
Hrvata, Izbor rasprava, Zagreb 1996, 280–291.
Zaninović 1996b
M. Zaninović, Burnum, castellum – municipium, u: Od Helena do Hrvata, Izbor rasprava, Zagreb 1996, 272–279.
Zaninović 2015
M. Zaninović, Ilirski ratovi, Zagreb 2015.