SANJA IVÈEVIÆ
ANTIÈKI KOŠTANI PREDMETI IZ NARONE
OBJETS ANTIQUES EN OS PROVENANT DE NARONA
UDK 904-035.56(497.5 Vid,
Metkoviæ)“652”
Izlaganje na znanstvenom skupu
Conference paper
Sanja Ivèeviæ
HR - 21000 Split - Hrvatska
Arheološki muzej,
Zrinsko-Frankopanska 25
Autorica obraðuje 16 koštanih predmeta iz stare zbirke lokaliteta
Narona, koji su dio svakodnevnoga pribora rabljenoga u kuæanstvu. Ukosnice i toaletne lopatice rabile su žene za osobnu higijenu, a vretena i
pršljenove, za predenje. Obraðeni stilusi, žeton za igru, šarka, takoðer,
dijelovi su kuænoga inventara. Kako se uglavnom radi o kronološki neosjetljivim predmetima, a pobliže okolnosti nalaza nisu poznate, jer nisu
pronaðeni u sustavnim arheološkim istraživanjima, veæina ih je datirana
u rimsko vrijeme.
Sitni arheološki materijal èesto je dobar pokazatelj svakodnevnih aktivnosti na nekom lokalitetu. Kost,
kao lako dostupna i obradiva sirovina, uglavnom je
služila za izradu predmeta rabljenih u kuæanstvima pri
obavljanju svakodnevnih poslova ili održavanju higijene;
kozmetièka lopatica i ukosnica dio su pribora koji je žena
koristila za toaletu, vretena i pršljenove za predenje, žetone za zabavu, stilus za pisanje.
Ti predmeti, koji su zbog svoje namjene proizvoðeni i rabljeni praktièki svuda i uvijek, nisu bitno mijenjali oblik, a ukrašavani su rijetko, pa im po promjenama
ukrasa ne možemo stvoriti kronologiju, te se mogu datirati tek okvirno s obzirom da ne poznajemo okolnosti
nalaza. Obraðeno je tek šesnaest predmeta iz stare zbirke lokaliteta Narona, dijelom u Arheološkom muzeju
Split, a dijelom u zbirci istoga muzeja u Vidu (Arheološka zbirka Narona). Premda je njihova namjena razlièita, izraðeni su na razini svoga vremena i prostora nastanka, a analogne primjerke nalazimo svuda u granicama Carstva, od udaljenih krajeva do najbližih antièkih
središta na našem podruèju.
Kozmetièke lopatice
(cyathiscomela, spathomela)
Za nanošenje mirisa (krema ili ulja) na tijelo i
kosu, šminke na obrve, trepavice i rub oka, te miješanje
i vaðenje mirisnih tvari iz balzamarija, rabila se u antici lopatica ili igla za nanošenje mirisa (kat. br. 1, T. I,
1). Uglavnom se naziva lopaticom, jer je na jednome
kraju zaoštrena, a na drugome se trokutasto širi tvoreæi
tako mali recipijent, kojim se nanosila krema. Zaoštreni kraj drška služio je vjerojatno za ocrtavanje obrva,
kapaka i rubova usana jer su se isti štapiæi rabili i za
šminkanje, odnosno nanošenje boja i pudera na lice, a
kako svjedoèe saèuvani prikazi, tim se krajem miris
razmazivao po kosi, kao na grèkoj vazi iz Orvieta na
kojoj Amor ženi u Bakhovu naruèju najprije nanosi
miris iz boèice koju drži u ruci, a potom ga razmazuje
tako da je oštrim krajem igle èešlja.1 Slièan prizor urezan je i na jednome etrurskome zrcalu.2
Isti instrument rabio se u medicini za unošenje
lijekova u rane i zarezivanje kože,3 za održavanje osobne higijene (npr. za èišæenje ušiju), a služile su i u slikarstvu za miješanje boja na paleti.4
Recipijent je mogao biti izdužen i zaobljen s dubokim urezom ili se mogao širiti poprimajuæi kružni
ploèast oblik, koji je, gledan iz profila, bio ravan. Rimljani su razlikovali ta dva tipa nazivajuæi ih, cyathiscomela i spathomela.5
Takvi predmeti èest su nalaz na podruèju cijeloga Carstva i gotovo da nema lokaliteta na kojemu nije
naðen barem jedan primjerak, èemu je uzrok široka primjena u svakodnevnom životu.
119
Antièki koštani predmeti iz Narone
Jedna lopatica naðena je u Osijeku bez okolnosti
nalaza,6 u Sloveniji su datirane nalazima u Ljubljani7 i
Ptuju,8 gdje su ogranièene na razdoblje od druge treæine 1. st. do pred kraj 2. st., kada nestaju. Istovremeno
se ovakve lopatice koriste na podruèju Maðarske, gdje
postoje analogije za oba navedena tipa.9 U razdoblje
druge polovine 1. i 2. st. datirani su primjerci iz Triera
iz grobnih cjelina.10
Primjerci s podruèja Gornje Mezije datiraju se u
razdoblje od 1. do 4. st.,11 dok su nalazi s podruèja Panonije Inferior, i to iz Srijemske Mitrovice, datirani u
4. st.12 Brojne su analogije iz Salone,13 gdje su zastupljena oba tipa. Primjerak iz Narone (kat. br. 1) je
cyathiscomela, dakle, ima izdužen recipijent s urezom.
Ukosnice
(acus crinalis, comatoria, crinale)
Ukosnice su se u Rimskom Carstvu izraðivale
najviše od kosti, ali i od drugih materijala, poput bronce, srebra i zlata. Rabile su se za rašèešljavanje i
dijeljenje pramenova (acus discriminalis), te uvijanje
pramenova i oblikovanje frizure (acus discerniculum).
Za takvu primjenu namijenjene su veæinom igle s jednostavnom, neukrašenom glavom, dok su se za prièvršæivanje ukrasnih vrpca, mrežica i dijadema, rabile one
s glavom ukrašenom figuralnim ili geometrijskim motivima.
Ukosnice su vrlo èest nalaz na rimskim lokalitetima i traju kroz cijelo razdoblje Rimskoga Carstva.
Ovisno o tipu frizure, koji je bio u modi, proizvoðene
su i rabljene u veæoj ili manjoj mjeri. Tako se u trajansko-hadrijansko vrijeme javlja moda raskošnih frizura
i punði, te umetanja perika, za što je bio potreban velik
broj ukosnica, koje su morale biti dovoljno duge kako
bi frizura èvrsto stajala na glavi. U to vrijeme brojnije
su zastupljene, vjerojatno iz razloga što su frizure tada
bile komplicirane, te se upotrebljavao velik broj igala
za izradu frizure.14
Primjerak iz Narone (kat. br. 2, T. I, 2) pripada
toj skupini ukosnica, a karakteristike su im da su deblje i nešto duže od ostalih. Takvi se predmeti èesto
odreðuju kao preslice, ali naš primjerak nije dovoljno
velikih dimenzija, odnosno trebao bi imati barem 30
centimetara, što s našim primjerkom nije bio sluèaj.
Naime, premda mu nedostaje donji dio, s obzirom na
debljinu i dimenzije glave najvjerojatnije je bila kraæa
od potrebne dužine za preslicu. Analogne primjerke
nalazimo u Ljubljani, Ptuju15 i Drnovu16 na podruèju
Slovenije, gdje su datirani u flavijevsko vrijeme, zatim
na podruèju Gornje Mezije,17 gdje su dva primjerka iz
Skupija datirana u zatvorenim grobnim cjelinama, jedan
120
u posljednju treæinu 1. st., a drugi primjerak u prvu
treæinu 2. st. U Linzu18 su datirane u prvu polovinu 2.
st., a u kraj 1. i poèetak 2. st. u Gorsiumu.19 Nekoliko
ulomaka od kosti (kat. br. 3-8, T. I, 3-8), vjerojatno
ulomci ukosnica, ali kako im nisu saèuvani krajevi,
nemoguæe ih je pobliže odrediti.
Vretena (fusus) i pršljenovi za vretena (verticulus,
turbo)
Nit izvuèena rukom iz vune na preslici namatala
se na vreteno. U lijevoj ruci držala se preslica s vunom
iz koje se desnom rukom izvlaèila nit. Prethodno bi se
vreteno zavrtjelo oko svoje osi. Kad bi se vreteno spustilo do poda, nit se namatala na njega i postupak se
ponavljao. Na donji dio vretena stavljao se pršljen; plitak, plosnat, konièan, polukružan ili cilindrièan disk,
probušen na sredini, koji je ubrzavao vrtnju vretena i
ujedno sprjeèavao da se konac odmotava. Velièina i
težina pršljena ovisila je o željenoj debljini ispredene
niti.
Primjerak iz Narone (kat. br. 9, T. I, 9) uklapa se
u tipologiju vretena na podruèju Rimskoga Carstva.
Uobièajen oblik vretena je štapiæ sa zadebljanjem na
sredini, koji se prema krajevima ravnomjerno sužava.
Drugi primjerak (kat. br.10, T. I, 10) razlikuje se
od prethodnoga po obliku. To vreteno je u središnjem
dijelu zadebljano i neukrašeno, a prema krajevima je
oblikovano nizom klepsidrastih dijelova, meðusobno
odvojenih s po jednom urezanom linijom. Na jednom
kraju je niz od èetiri rebra i na tom je mjestu vjerojatno
bio uèvršæen pršljen.
Ulomak vretena (kat. br. 11, T. I, 11) sa saèuvanim pršljenom, oblikom odgovara prethodno opisanom.
Pršljeni su obièno bili zaobljeni s jedne strane,
dok im je druga bila zaravnjena. Zaobljena strana bila
je okrenuta prema dolje. Gotovo uvijek su ukrašeni
urezanim motivima, npr. linijama koje prate oblik pršljena ili koncentriènim kružnicama. Saèuvana su dva
antièka naziva za tu vrstu predmeta: turbo i verticulus,
a moguæa je razlika meðu njima ta, što se prvi naziv
odnosi na polukružne, cilindriène ili koniène predmete, koji su mogli služiti i kao utezi, dok se verticulus
odnosi na plitki disk koji je samo ubrzavao vrtnju.20
Naronitanski primjerak (kat. br. 12, T. I, 12) ima dva
ureza na zaobljenoj strani uz rub središnjega otvora.
Èini se da je bio u blizini vatre, možda kao prilog nekog
paljevinskog groba, u što ne možemo biti sigurni jer
nemamo precizne podatke nalaza. Drugi primjerak koji
je uèvršæen na vreteno (kat. br. 11, T, I, 11) uglaèane je
površine i ima samo jedan urez uz rub ravnoga dijela
pršljena.
Izdanja HAD-a 22/2003., 119-128
Koštane analogije za vreteno i pršljene postoje u
Trieru,21 a datirani su u sredinu i kraj 1. st., dok su oni
iz Ptuja pronaðeni u grobnim cjelinama datirani u drugu
polovinu 1. i prvu polovinu 2. st.,22 osim jednog primjerka,23 koji je datiran okvirno od 2. do 4. st. Kao za
veæinu upotrebnih antièkih predmeta analogije nalazimo
na mnogobrojnim lokalitetima Rimskoga Carstva.24
Igle s pravokutnom rupicom
Igle s uzdužnom pravokutnom rupicom rabile su se
za šivanje debljim nitima (npr. kožom) ili za pletenje vunom. Naèin obrade vrha igle nije utjecao na njihovu
namjenu, zato držim da nije potrebno izdvajati ih u dva
posebna tipa s obzirom na presjek tijela, kao E. M. Ruprechtberger,25 ili s obzirom na obradu vrha igle, kao S.
Petkoviæ.26 V. Šaranoviæ - Svetek dijeli igle za šivanje u 8
tipova, prema rupici za provlaèenje niti, te presjeku tijela
igle,27 a igle poput naše (kat. br. 13, T. I, 13) stavlja u tip 1,
koji datira od 1. do 4. st. Ostali autori slièno datiraju igle,
koje se precizno mogu datirati samo prema popratnom
materijalu u zatvorenim cjelinama, a ne tipološki. Igle su
nalažene na svim lokalitetima, tako da analogije postoje
na podruèju cijeloga Carstva.28
Žeton za igru
Žetoni za igru su kružne ploèice ili konkavni predmeti, u antici izraðivani od kosti, stakla, kamena ili keramike. Ponekad su bili oznaèeni urezanim linijama ili
kružnicama, a mogli su biti i neukrašeni kao primjerak iz
Narone (kat. br. 14, T. I, 14). Koristili su se u igrama na
ploèi sliènima šahu - ludus latrunculorum. Postoji saèuvan prikaz iz Egipta, gdje dva protivnika igraju takvu igru;
jedan ima crne, a drugi bijele figure.29 Društvene igre igrali
su Homerovi junaci,30 a nakon Grka i Rimljani. U igri su
koristili kockice, kutijice za bacanje kockica, žetone i figure raznih oblika. Èini se da su u Grèkoj svi žetoni imali
jednaku vrijednost, a Rimljani su ih oznaèavali i tako im
odreðivali vrijednost. Oznaèeni žetoni koristili su se za
raèunanje,31 ali samo oni s oznakama, kakvih nema u naronitanskoj zbirci. Osim ludus latronculorum, koja se igrala s figurama, poznate su igre duodecim scripta slièna
današnjem Èovjeèe, ne ljuti se!, koja se igrala žetonima i
kockicama. Za ovu je igru bio potreban velik broj žetona,
jer se igralo s trideset komada (svaki igraè po 15). U igri
talus je razlièita vrijednost žetona odreðivala razlièite
vrijednosti bacanja kockice (najveæa vrijednost zvala se
Venus, a najmanja Canis). Vjerojatno su poznavali igru
poput današnjeg mlina, jer je na jednom žetonu s nepoznatoga lokaliteta u Maðarskoj urezana ploèa slièna onoj
potrebnoj za tu igru.32 Analogije se mogu naæi na svim
veæim lokalitetima rimskoga vremena,33 a kronološki su
neosjetljivi, te ih možemo datirati u rimsko razdoblje.
Stilusi
Stilusi kojima se pisalo po voštanim ploèicama
izraðivali su se u antici od kosti ili bronce. Kroz cijelo
razdoblje antike postojala su dva osnovna oblika: jedna strana, ona kojom se pisalo, uvijek je bila naoštrena, a druga je mogla biti proširena u obliku lopatice, ili
zaobljena, a u oba sluèaja služila je za brisanje, odnosno struganje voska na ploèici.34 Nalaz pribora za pisanje nije rijetkost u antièko vrijeme, a kao iskljuèivo
upotrebni predmet rabljen je kao dio svakodnevnog pribora. Kako primjerku iz Narone (kat. br. 15, T. I, 15)
nedostaje gornji dio, ne može se utvrditi oblik dijela za
brisanje. Držak pisaljke je kružna presjeka u gornjem
dijelu, a u donjem polukružna. Tako je olakšano držanje
prilikom rada.
Uporaba kosti za izradu upotrebnih i ukrasnih
predmeta seže još u pretpovijesno doba. Rabila se i
prije nego što su je ljudi poèeli obraðivati, kao oruðe
pri obradi kože ili kao podloga za obradu drugoga
materijala. Vrlo brzo se poèinje rabiti kao sirovina, te
se s napretkom tehnologije razvija i proizvodnja raznih predmeta od kosti. Lako dostupna sirovina (rijeè je
o obiènoj kosti, ne bjelokosti koja je bila jako skupa
kao sirovina, a isto tako i predmeti izraðeni od nje)
koja se dobivala lovom i relativno jednostavna obrada
doveli su do toga da su se razvijale lokalne radionice
za proizvodnju upotrebnih predmeta raznih namjena.
Ogranièenost toga materijala je u dimenzijama, i uglavnom se rabila za izradu manjih predmeta, tako je izraðivan higijenski i kozmetièki pribor, dijelovi nošnje,
nakit, alati za obavljanje kuæanskih poslova, dijelovi
glazbala, kockice i figure za igru, ulaznice u teatar ili
arenu i sl. Naronitanski materijal obraðen u ovom
èlanku ulazi u te okvire, ali treba imati na umu da je
obraðen tek jedan dio zbirke. Na tom su lokalitetu pronaðeni predmeti poput kozmetièke kutijice, koja se èuva
u Arheološkom muzeju Split, s prikazom borbe Pigmejaca i ždralova,35 koji nisu ušli u ovaj izbor jer su u
ranijoj literaturi objavljeni, ili æe biti obraðeni u okviru
nekoga drugoga rada. Rijeè je o predmetu visoke umjetnièke kvalitete i s mitološkim prikazima borbi Pigmejaca i ždralova koji je, èini se, bio pronaðen u grobu. (sl.
1) Takve su kutijice, zajedno s ostalim kozmetièkim
priborom, èest prilog ženskih grobova.
Predmeti kvalitetne izrade, namijenjeni uporabi
u svakidašnjem životu, umjetnièka obrada pojedinih
predmeta na visokoj razini ukazuju na moguæe po-
121
Antièki koštani predmeti iz Narone
stojanje radionica u antièkoj Naroni, a istovremeno i
ukljuèenost toga grada u trgovinska i umjetnièka kretanja svoga vremena.
duž. 8,3 cm, promjer 0,5 cm, kako nedostaju oba kraja
ne može se sa sigurnošæu utvrditi namjena ovoga predmeta, jednake je širine u cijeloj dužini;
smještaj: Arheološki muzej Split
T. I, 5
KATALOG
1. inv. br. K 1029; kozmetièka lopatica;
Narona;
rimsko doba;
kost;
duž. 8,7 cm, nedostaju oba kraja, s jedne strane se vidi
proširenje i dio recipijenta, s druge strane je bila zaoštrena;
smještaj: Arheološki muzej Split
T. I, 1
2. inv. br. 130; ukosnica;
Narona;
kraj 1., poèetak 2. st.;
kost;
duž. 12,2 cm, donji dio nedostaje, nešto je šira u gornjem dijelu, uz gornji rub su dva ureza, naglo se lomi i
prelazi u bikoniènu glavu;
smještaj: Arheološka zbirka Narone u Vidu
T. I, 2
6. inv. br. 228; ulomak, možda ukosnice;
Narona;
rimsko doba;
kost;
duž. 6,8 cm, promjer 0,6 cm, kako nedostaju oba kraja
ne može se sa sigurnošæu utvrditi namjena ovoga predmeta, jednake je širine u cijeloj dužini;
smještaj: Arheološka zbirka Narone u Vidu
T. I, 6
7. inv. br. 220; ulomak, možda ukosnice;
Narona;
rimsko doba;
kost;
duž. 10,6 cm, promjer 0,3 cm - 0,1 cm, nedostaje vrh
igle i ne može se sa sigurnošæu utvrditi namjena ovoga
predmeta, sužava se prema jednom kraju;
smještaj: Arheološka zbirka Narone u Vidu
T. I, 7
3. inv. br. K 514; ulomak, možda ukosnice;
Narona;
rimsko doba;
kost;
duž. 12,5 cm, promjer 0,5 cm, kako nedostaju oba kraja
ne može se sa sigurnošæu utvrditi namjena ovog predmeta, jednake je širine u cijeloj dužini;
smještaj: Arheološki muzej Split
T. I, 3
8. inv. br. 246; ulomak, možda ukosnice;
Narona;
rimsko doba;
kost;
duž. 8 cm, promjer 0,4 cm - 0,3 cm, kako nedostaju
oba kraja ne može se sa sigurnošæu utvrditi namjena
ovoga predmeta, sužava se prema jednom kraju uz širi
rub vidljivi ostaci pozlate, vjerojatno je rijeè o ukosnici;
smještaj: Arheološka zbirka Narone u Vidu
T. I, 8
4. inv. br. K 517; ulomak, možda ukosnice;
Narona;
rimsko doba;
kost;
duž. 10,3 cm, promjer 0,4 cm - 0,2 cm, kako nedostaju
oba kraja ne može se sa sigurnošæu utvrditi namjena
ovoga predmeta, sužava se prema jednom kraju;
smještaj: Arheološki muzej Split
T. I, 4
9. inv. br. 264; vreteno;
Narona;
rimsko doba;
kost;
duž. 8,6 cm, promjer u najširem dijelu 0,6 cm, uglaèana površina, s jedne strane nedostaje vrh, u sredini zadebljano;
smještaj: Arheološka zbirka Narone u Vidu
T. I, 9
5. inv. br. K 518; ulomak, možda ukosnice;
Narona;
rimsko doba;
kost;
10. inv. br. 258; vreteno;
Narona;
rimsko doba;
kost;
122
Izdanja HAD-a 22/2003., 119-128
duž. 13,5 cm, promjer u najširem dijelu 1 cm, središnji
dio nije ukrašen, površina mu je uglaèana, a krajevi su
izrezbareni, klepsidrasti dijelovi meðusobno odvojeni
jednom urezanom linijom, a prema središnjem dijelu
su odijeljeni dvjema urezanim linijama, na mjestu gdje
dolazi pršljen ima tri rebra kao i na donjem kraju, vidljivi ostaci pozlate po cijeloj površini;
smještaj: Arheološka zbirka Narone u Vidu
T. I, 10
11. inv. br. 187; vreteno s pršljenom;
Narona;
rimsko doba;
kost;
duž. 4,5 cm, promjer pršljena 2,2 cm, pršljen koji je
uèvršæen na vreteno ima urezanu liniju uz vanjski rub
s donje strane, vreteno, od kojeg je saèuvan samo ulomak, je izrezbareno, ukrašeno je rebrima i astragalnim
motivom naizmjenièno;
smještaj: Arheološka zbirka Narone u Vidu
T. I, 11
12. inv. br. 265; pršljen za vreteno;
Narona;
rimsko doba;
kost;
promjer 2,6 cm; s gornje strane ima dvije urezane linije uz središnji otvor, gorio je, možda se nalazio na
pogrebnoj lomaèi;
smještaj: Arheološka zbirka Narone u Vidu
T. I, 12
13. inv. br. K 1099; igla za šivanje;
Narona;
kost;
1.- 4. st.;
duž. 15 cm; pravokutna ušica, vrh je zaravnjen i stanjen,
pravokutna presjeka;
T. I, 13
14. inv. br. K 520; žeton za igru;
Narona;
rimsko doba;
kost;
promjer 2 cm, žeton ima oblik polukugle, uglaèana
površina, bez ukrasa;
smještaj: Arheološki muzej Split
T. I, 14
15. inv. br. K 1096; stilus;
Narona;
rimsko doba;
kost;
držak: duž. 6,7 cm, promjer 0,6 cm; dio za pisanje:
duž. 0,9 cm, promjer 0,3 cm, cijela površina je uglaèana, prema vrhu se držak sužava, na donjem kraju naglo
se prekida i sužava u dio koji je služio za pisanje; a dio
drška uz taj je s jedne strane zaravnjen, kako bi se olakšalo držanje tijekom pisanja, držak u tom dijelu ima
polukružan presjek;
smještaj: Arheološki muzej Split
T. I, 15
16. inv. br. K 515; možda dio šarke;
Narona;
rimsko doba;
kost;
širi dio: duž. 8,2 cm, promjer 0,6 cm; stanjeni dio: duž.
0,6 cm, promjer 0,2 cm, cijela površina je uglaèana, na
vrhu je ukrašen sa èetiri urezane horizontalne linije, na
donjem kraju naglo se prekida i sužava; možda je služio
kao dio pomiènoga zgloba za vrata namještaja ili poklopca kutijice;
smještaj: Arheološki muzej Split
T. I, 16
123
Antièki koštani predmeti iz Narone
* Autor crteža Teodora Šalov, fotografija Tonæi Seser, konzervacija Ika Prpa-Stojanac
1
DAREMBERG-SAGLIO 1875: 63, sl. 102, bilj. 42.
2
DAREMBERG-SAGLIO 1875: 63, sl. 101.
3
IVÈEVIÆ 2000: 112, 113, kat. br. 34-44, sl. 24-26.
4
BÍRÓ 1994: 42, T. LII, 454.
5
BÍRÓ 1994: 171.
6
VIKIÆ-BELANÈIÆ 1948: 43, sl. 6b.
7
PETRU 1972: T. I, 15, 16; T. III, 13; T. XLIX, 18; T. XXIV,
25; T. LXXXVIII, 8. Prva dva primjerka nisu naðena u grobovima s kozmetièkim priborom, kao u preostalim primjercima koje navodim i gdje prilaganje u grob zajedno s balzamarijem, èešljem ili zrcalom potvrðuje upotrebu igle u
kozmetièke svrhe. Kako u prva dva primjerka nema nikakva
specifiènoga materijala, npr. medicinskih instrumenata, realno je navesti ih kao igle rabljene u kozmetici jer im je to
najraširenija upotreba.
8
DULAR 1979: 278-293, T. 1, 21, 22; T. 3, 3.
9
BÍRÓ 1994: 42, 127, T. LII, 452, 453-nepoznato nalazište;
T. LII, 455-Szöny.
10
COUDROT 1983: 274, kat. br. 238.
11
PETKOVIÆ 1995: 36, 37, T. XXI 1,2,3.
12
ŠARANOVIÆ-SVETEK 1981: 157, T. V, 1-3-cyathismelae, T. V, 4-spathomela.
13
IVÈEVIÆ 2002: 333, sl. 15-21.
14
DULAR 1979: 278-293, 284.
15
DULAR 1979: Emona: 279, T. 2, 7, 9; T. 3, 4; Poetovio: T.
2, 8, 13.
16
PETRU 1978: kat. 317, 318, T. XI, 39, 41.
17
PETKOVIÆ 1995: 31, kat. br. 272-274, T. XIV, 1-3.
18
RUPRECHTSBERGER 1979: 58, kat. br. 479.
19
BÍRÓ 1987: 28, sl. 7, 15.
20
BÍRÓ 1994: 50.
21
GOETHERT-POLASCHEK 1983: 197, sl. 142, a,b, e-h.
124
22
ISTENIÈ 2000: T. 24, 5, grob 118; T. 55, 6, grob 271.
ISTENIÈ 2000: T. 103, 1, grob 493.
24
BÍRÓ 1987: T. 12, 60, 61, 63; T. 26, 173; BÍRÓ 1994: T.
LXIV, 548-550, 554, 555; T. LXIX, 583-590; PETKOVIÆ
1995: T. XXIX, 1-10.
25
RUPRECHTBERGER 1979: 34 - pripadaju njegovoj grupi 7, igle s izduženom rupicom, koju dijeli na dvije podgrupe a: igle sa stanjenim tijelom i b: igle s kružnim tijelom.
26
PETKOVIÆ 1995: 46, 47- dijeli ih na dva tipa; tip I s ravnom glavom-ušicom i tip II sa zaoštrenom glavom ušicom,
te na varijante s obzirom na oblik rupice.
27
ŠARANOVIÆ-SVETEK 1981: 149-179, 160.
28
Maðarska: Szöny, Dunapentele: BÍRÓ 1994: T. LIX, 499505; Tac: BÍRÓ 1987a: T. 9, 54; T. 12, 100; T. 28, 247,
248, 251; T. 34, 335-337; Austrija: Lentia: RUPRECHTBERGER 1979: 297-299, 301-303; PETKOVIÆ 1995: T.
XVII, 10, 13, 15, 18; PETRU 1972: T. I, 17, 18; T. XXX,
7; T. LXXXI, 1; T. LVII, 1; T. LXXIV, 19; T. LXXXIV, 1;
Njemaèka: Nida-Hedderheim: KOHLERT-NÉMETH 1990:
90; Mainz: GOETHERT-POLASCHEK 1983: 200, sl. 145,
f, c, b, d; Ptuj: ISTENIÈ 2000: T. 95, 11, grob 468; T. 95,
14, grob 472; T. 121, 6, grob 587; T. 125, 11, grob 589.
29
BÍRÓ 1994: 62, sl. 39.
30
Ahilej i Ajant na poznatoj crnofiguralnoj vazi Eksekijasa
igraju igru sliènu današnjoj dami koja se mogla igrati s pet
žetona - petta pentegramma, ili sa 15 žetona - polis.
31
BÍRÓ 1994: 53, T. LXVI, 569-573.
32
BÍRÓ 1994: 62, T. LXXIX, 707.
33
BÍRÓ 1994: T. LXXXIII, 838 - 843; BÍRÓ 1987: sl. 285;
PETKOVIÆ 1995: T. XL, 5, 6; ISTENIÈ 2000: 35, gr. 72,
T. 15, 5-11.
34
PETKOVIÆ 1995: 52; BÍRÓ 1994: 53.
35
ABRAMIÆ 1959: 60-63, sl. 13-16.
23
Izdanja HAD-a 22/2003., 119-128
LITERATURA
ABRAMIÆ 1959
M. ABRAMIÆ, Pigmeji i ždralovi, Zbornik za umetnostno
zgodovino, V/VI, Ljubljana, 1959., 53-67.
BÍRÓ 1984
M. T. BÍRÓ, Bone-Carvings from Brigetio in the Collection
of the Hungarian National Museum, Acta Archeologica Academiae Scientiarium Hungaricae, XXXIX, fasc. 3-4, Budapest, 1987., 155-192.
BÍRÓ 1987
M. T. BÍRÓ, Gorsium Bone Carvings, Alba Regia XXIII,
Székesfehérvár, 1987., 25-63.
BÍRÓ 1994
M. T. BÍRÓ, The Bone Objects of the Roman Collection,
Catalogi musei nationalis Hungarici, Series Archaeologica,
II, Budapest, 1994.
COUDROT 1983
J. L. Coudrot, Löffelsonden, Die Römes an Mosel und Saar,
274, Mainz, 1983.
DAREMBERG-SAGLIO 1875
DAREMBERG-SAGLIO, Dictionnaire des antiquités grecques et romaines, I/1, A-B, Acus, Pariz, 1875.
DULAR 1979
A. DULAR, Rimske košæene igle iz Slovenije, Arheološki
vestnik, XXX, Ljubljana, 1979., 278-293.
GOETHERT-POLASCHEK 1983
K. GOETHERT-POLASCHEK, Beinbüchschen, Die Römer
an Mosel und Saar, Mainz, 1983.
ISTENIÈ 2000
J. ISTENIÈ, Poetovio, zahodna grobišèa II, Katalogi in monografije 33, Ljubljana, 2000.
IVÈEVIÆ 1999-2000
S. IVÈEVIÆ, Koštane preslice s prikazom Afrodite iz Arheološkog muzeja Split, Opuscula archaeologica, 23-24, Zagreb, 1999-2000., 473-480.
IVÈEVIÆ 1999
S. IVÈEVIÆ, Medicinsko-farmaceutski instrumenti iz Arheološkog muzeja u Splitu, VAHD, 90-91, Split, 1999., 101-160.
IVÈEVIÆ 2002
S. IVÈEVIÆ, Kozmetièki pribor, Longae Salonae, I (ur. E.
Marin), 327-348, Split, 2002.
KOHLERT-NÉMETH 1990
M. KOHLERT-NÉMETH, Archäologische Reihe Römische
Bronzen II, aus Nida-Heddernheim Fundsachen aus dem Hausrat, Frankfurt am Main, 1990.
PETKOVIÆ 1995
S. PETKOVIÆ, Rimski predmeti od kosti i roga s podruèja
Gornje Mezije, Beograd, 1995.
PETRU 1972
S. PETRU, Emonske nekropole, Katalogi in monografije 7,
Ljubljana, 1972.
PETRU-PETRU 1978
S. PETRU, P. PETRU, Neviodunum, Drnovo pri Krškem,
Ljubljana, 1978.
RUPRECHTSBERGER 1979
E. M. RUPRECHTSBERGER, Die römischen Bein- und
Bronzenadeln aus den Museen Enns und Linz, Linzer Archäologische Forschungen, 9, Linz, 1979.
ŠARANOVIÆ-SVETEK 1981
V. ŠARANOVIÆ-SVETEK, Tipologija koštanih predmeta iz
Sirmijuma, Rad vojvoðanskih muzeja 27, 149-180, Novi Sad,
1981.
VIKIÆ-BELANÈIÆ 1948
B. VIKIÆ-BELANÈIÆ, Rimski koštani predmeti iz Osijeka
u Arheološkom muzeju u Zagrebu, Osjeèki zbornik, II i III,
Osijek, 1948., 36-47.
125
Antièki koštani predmeti iz Narone
SANJA IVÈEVIÆ
OBJETS ANTIQUES EN OS PROVENANT DE NARONA
(Résumé)
L’os en tant que matière première facilement accessible et disponible au traitement a souvent servi à la
fabrication d’objets d’usages domestiques, pour les
besognes quotidiennes ou pour l’hygiène personnelle.
Ces objets qui, tenant compte de leurs multiples usages, étaient fabriqués et utilisés pratiquement partout
et très longtemps ne changeaient pas essentiellement
de forme et étaient rarement décorés. Il nous est donc
difficile d’en former la chronologie se fondant sur la
modification de l’ornement. On les date en conséquence
approximativement ne connaissant pas les circonstances de leur découverte, dans la majorité des cas, de
l’époque romaine.
A peine seize objets d’usages différents ont été
analysés, mais cela suffit pour constater qu’ils étaient
fabriqués à un niveau de qualité correspondant à leur
époque et à l’espace de leur création. On trouve des
exemplaires analogues dans les limites de l’Empire,
depuis les zones les plus éloignées jusqu’aux centres
antiques les plus proches de notre région.
Ces seize objets en os, faisant partie des accessoires quotidiens d’usage domestique, provenant de
l’ancienne collection archéologique de Narona ont été
étudiés.
Une spatule de maquillage et une épingle à cheveux font partie des accessoires que la femme utilisait
pour sa toilette et hygiène personnelle; les fuseaux et
leurs pesons servaient au filage, les tessères (jetons) au
jeu, et le stylet (stilus) à écrire, des gonds et autres ustensiles faisaient partie de l’inventaire de maison.
L’usage de l’os pour la fabrication d’objets
utilitaires et décoratifs remonte à la période préhistorique. L’os était utilisé même avant que l’homme ne le
façonne comme outil de traitement de la peau ou comme support pour traiter d’autres matériaux. L’os com-
mence très tôt à servir de matière première. Avec le
progrès de la technologie, la fabrication de différents
objets en os connaît un essor rapide. L’os en tant que
matière première facilement accessible par la chasse
(l’os dans sa forme la plus simple, et non l’ivoire qui
était très chère comme précieuse matière première ou
objets modelés) et relativement facile à façonner entraîne la création d’ateliers locaux de fabrication
d’objets utilitaires en os destinés à divers usages. Ce
matériel archéologique, limité par sa taille, était surtout utilisé pour la fabrication de petits objets, tels que
différents accessoires d’hygiène et de maquillage, ornements du costume, divers bijoux, outils pour travaux
domestiques, éléments d’instruments de musique, dés
et figurines de jeu, billets d’entrée au théâtre ou aux
arènes etc. Le matériel archéologique provenant de
Narona que nous étudions dans cet article en fait partie; rappelons toutefois que seule une partie de la collection a été analysée. Sur le site même ont été mis au
jour des objets précieux et de grande qualité - comme
ce petit coffret de toilette conservé au Musée archéologique de Split figurant le motif mythologique du combat entre les pygmées et les gruidés, découvert semblet-il dans une tombe (de tels petits coffrets, avec d’autres accessoires de maquillage, étaient souvent présents dans les sépultures féminines) - ainsi que d’autres encore, mais ils ne font pas partie de notre choix
ayant été publiés précédemment, ou le seront dans le
cadre d’un futur travail.
Des objets d’une telle facture et qualité destinés à des usages quotidiens et le modelée artistique
de certaines pièces pourraient indiquer la présence
d’ateliers à Narona même, et témoigneraient ainsi de
la participation de cette cité aux échanges commerciaux
et artistiques de l’époque.
Traduction: Gérard Denegri
126
Izdanja HAD-a 22/2003., 119-128
Sl./Fig. 1.
127
Antièki koštani predmeti iz Narone
T. I
128