SANJA IVÈEVIÆ ANTIÈKI METALNI PREDMETI IZ NARONE OBJETS ANTIQUES EN MÉTAL PROVENANT DE NARONA UDK 904-034(497.5 Vid, Metkoviæ) “652/653” (083.82) Izlaganje na znanstvenom skupu Conference paper Sanja Ivèeviæ HR - 21000 Split - Hrvatska Arheološki muzej, Zrinsko-Frankopanska 25 U tekstu su obraðeni metalni predmeti koji potjeèu iz Narone, a èuvaju se kao dio staroga fonda Arheološke zbirke u Vidu i Arheološkog muzeja Split. Ukupno je obraðeno 67 predmeta, razvrstanih prema namjeni, a zbog nedostatka podataka o okolnostima nalaza, autorica se oslanjala na tipološko-kronološke analize, te analogije. Objavljeni su: dijelovi nošnje (fibule, kopèa), medicinsko-ljekarnièki instrumenti (sonda, pinceta, spatula, etui), nakit (prsten, naušnica), kozmetièki pribor (zrcala), pribor za šivanje (igle), dijelovi namještaja i kuæni inventar (alke, lanci, dijelovi brave, kljuèevi, dijelovi ležaljke, ruèke posuda), glazbeni instrumenti (kastanjete), graðevinarski pribor (visak). Datacije materijala se protežu od 1. st. pr. Kr. do kasnoantièkoga vremena. Antièka Narona dala je niz arheoloških spomenika svih kategorija. Kako se materijal s novih istraživanja sustavno obraðuje ili je veæ objavljen, javila se potreba za obradom nalaza iz staroga fonda, kako bi se rezultati meðusobno uklopili s veæ postojeæim. Materijal koji se ovdje obraðuje dokumentiran je prilièno površno i uglavnom je jedini podatak mjesto nalaza, stoga jedino tipološke analize i prouèavanje analogija smještaju materijal u prostorno-vremenske okvire. Prilikom odabira materijala za obradu uzeti su u obzir neobjavljeni predmeti. Ovi se spomenici èuvaju u Arheološkom muzeju Split ili su u njegovoj zbirci u Vidu (Arheološka zbirka Narone). Metalni i koštani predmeti pokazuju razinu razvoja i organizacije materijalnog i duhovnog života jer su direktan odraz potreba stanovništva na tom podruèju, te kroz njih dobivamo informacije o obièajima, naèinu življenja, odnosno svim elementima koji èine jednu zajednicu. FIBULE Fibula tip Almgren 65 Kasnolatenska fibula s diskoidnim ukrasom na luku (Almgren 65, grupa IV) razvila se iz srednjolatenskog oblika fibula s nadvijenom nogom, koja je prièvršæena za luk savijanjem žice nekoliko puta oko njega.1 Taj konstrukcijski element kod ovoga tipa, kojem su luk i noga lijevani zajedno u jednom komadu, nestaje, ali se zadržao kao profiliran ukras na luku, koji se sastoji od diskoidna ukrasa iza kojeg je trostruki ili jednostruki jezièac. Nije iskljuèeno da je dio ukrasa ispred jezièca reminiscencija perle kojima su srednjolatenske fibule èesto ukrašavane na luku. Na nekim podruèjima, na kojima su istraživane ovakve fibule, ime im je nastalo s obzirom na taj ukrasni detalj (njem. Knotenfibeln; franc. fibules à ailettes naissantes). Daljnje su znaèajke tipa dvostrani spiralni mehanizam za kopèanje od šest navoja s vanjskom tetivom, luk koji se naglo širi prema spirali, te je glava fibule elipsasta, ovoidna ili uglata presjeka, što ovisi o inaèici tipa, te prošupljen držaè igle trokutasta oblika. Središnja i sjeverna Italija se drži za matièno podruèje toga tipa zastupljenog i u Švicarskoj, Bavarskoj, Francuskoj, Èeškoj, Slovaèkoj, Sloveniji, obalnome pojasu Hrvatske: Istri i Dalmaciji.2 Daljnji razvoj toga tipa nije bio jednosmjeran, tako se iz njega razvijaju fibule s krilcima i snažno profilirane sa ili bez zaglavne ploèice. Ovakav tipološki razvojni put naglašava veæina autora koji su se bavili fibulama toga tipa.3 129 Antièki metalni predmeti iz Narone U Friuliju4 su podijeljene u tri inaèice; najranija ili inaèica A datirana je u drugu èetvrtinu 1. st. pr. Kr., inaèica B u drugu polovinu 1. st. pr. Kr., a isto je datirana i inaèica C zastupljena malim brojem primjeraka. U tipologiji za trentinske fibule spadaju u grupu XXX koja ima sedam inaèica (XXXa-XXXg). Pojavu tipa autorica stavlja nešto prije sredine 1. st. pr. Kr., a trajanje ogranièava ranocarskim vremenom.5 Na podruèju Europe su brojne analogije za tu grupu fibula. Primjerke iz Besançona autor stavlja u skupinu I B - fibule s otvorenom spiralom i vanjskom tetivom,6 te donosi podatak da su primjerci toga tipa fibula naðeni s galskim novcem datiranim od 56.-50. god. pr. Kr.7 U grupu spiralnih fibula, tip 1.5 koje datira u zadnju èetvrtinu 1. st. pr. Kr., nalaze se u tipologiji E. Rihe za Augst.8 U podjeli E. Ettlinger, za podruèje Švicarske razlikuju se tri inaèice, s prepoznatim razvojnim meðuoblicima, naðenima, doduše, u malome broju.9 Galski primjerci u tipologiji M. Feugère pripadaju u skupinu 8a, premda bi po broju navoja odgovarale inaèici 8b. Grupa 8 datirana je u razdoblje od treæe èetvrtine 1. st. pr. Kr. do oko 15. god.10 I. Fauduet ih svrstava u grupu 9 koju dijeli na dvije inaèice od kojih je ranija 9a, u kojoj nalazimo direktne analogije za naše primjerke,11 a datira ih u drugu èetvrtinu 1. st. pr. Kr. Na podruèju Istre fibule Almgren 65 su zastupljene s priliènim brojem primjeraka,12 a posebno je znaèajan nalaz iz Idrije gdje je u zatvorenoj grobnoj cjelini datirana u drugu polovinu 1. st.13 U Osoru14 se èuva jedan takav bronèani primjerak. Primjerak iz Narone (kat. br. 1), u dosadašnjoj je klasifikaciji15 smješten u inaèicu C, premda nema oštro lomljen luk koji je za tu fazu karakteristièan, kao i to da se luk prema glavi fibule ne širi, dok je kod našeg primjerka glava trokutasto proširena, što predstavlja odstupanje od prve dvije faze kojima je glava elipsoidna oblika. Oblik glave približava je fibulama iz Trenta16 i to tipu XXXd, kojima je daljnja znaèajka bliska našem primjerku, slabo izražen jezièac iza diskoidna ukrasa na luku. Za fibulu kat. br. 1 (Lokošek C) približne analogije nalazimo u Adam XXXd (Demetz I A2) jer, za razliku od navedenih analogija kojima je presjek glave rombièan, ima trokutast presjek glave. Javljaju se sporadièno na podruèju sjevernih Alpa,17 gdje im je pojava, takoðer, stavljena nešto prije sredine 1. st. pr. Kr., a oba primjerka iz Birgitza s jednim diskom na luku i trokutastim presjekom glave, bliska su toj inaèici. Premda je našoj fibuli ukras nisko na luku blizu glave 130 kojoj je presjek trokutast, veæ na prvi pogled uoèava se da je ukras na luku razlièit od upravo navedenih inaèica kojima je sveden na jedan disk bez jezièca iza njega. Na luku naše fibule ukras je nedovoljno definiran, kao da je kod lijevanja došlo do pogreške pa je disk nepravilan, a neujednaèen je i s donje strane luka; s jedne strane se ukras produžava, a s druge ga nema. S obzirom na te specifiènosti najbliža je analogija spomenuti primjerak iz Trenta.18 Geografski najbliže analogije su primjerak iz Salone, te sedam primjeraka s nepoznatoga lokaliteta, koji se èuvaju u Arheološkom muzeju Split.19 Jesu li stigle trgovinom ili su vojna kretanja uzrok donošenja tih fibula u ove krajeve, te jesu li nosioci vojnici, pripadnici pomoænih èeta, ili civili, teško je reæi. Sigurno je da su ti predmeti rezultat kretanja izazvanih rimskim osvajanjima. Premda se prema postanku i obliku te fibule svrstavaju u keltske, one su ovdje dospjele, trgovinom ili kretanjem vojske, kao dio procesa romanizacije, širenja rimske kulture u naše krajeve. Snažno profilirane fibule (Almgren 68) Snažno profilirane fibule razvijaju se iz ranije opisane forme, traju kroz 1. st., a na pojedinim se podruèjima javljaju i u 2. st. Imaju nekoliko razvojnih faza. Znaèajke ranije faze snažno profiliranih fibula ima primjerak pod kataloškim brojem 2, a to su: gotovo rombièna glava plošna presjeka, kratak luk, te držaè igle s dvije kružne pravilne perforacije. Fibule toga tipa s jednim ili dva kružna otvora èeste su u gornjogermanskim i recijskim logorima, zapadno od Rajne ih nema, a takoðer ih ima na podruèju Norika, Dacije i Mezije. U logorima iz vremena Augusta ih nema, a u onima iz doba Flavijevaca javljaju se sporadièno. Prema nalazima iz Sulza, S. Rieckhoff-Pauli20 stavlja ih u vrijeme Tiberija, Klaudija i Nerona. Dakle, u Panoniji se datiraju od poèetka 1. st., a izvan Panonije javljaju se od prve èetvrtine do kraja 1. st.21 Analogije nalazimo u Sisku,22 Saloni,23 Beogradu,24 Ljubljani u paljevinskom grobu s novcem Tiberija i Klaudija,25 u Šempetru su dva primjerka naðena s novcima Nerve i Domicijana,26 u Novom Mestu su prilièno zastupljene, ima ih u Ptuju i Drnovom, a na japodskim nekropolama u dolini Une27 datirane su u poèetak faze VI (10./20. 110. god.). Glava elipsasta presjeka, trokutast držaè igle bez perforacija, deset navoja spirale s vanjskom tetivom, elementi su zbog kojih primjerak pod kataloškim brojem 3 stavljamo u kasniju inaèicu toga tipa, èak za- Izdanja HAD-a 22/2003., 129-167 vršnu fazu snažno profiliranih fibula sa zaglavnom ploèicom. Nakon te faze razvijaju se mlaði primjerci bez zaglavne ploèice, koji traju ponegdje i u prvoj polovini 3. st. Dva su primjerka iz Salone bliska ovom naronitanskom.28 U Sisku su fibule toga tipa brojno zastupljene, a upravo se ova varijanta s elipsasto zadebljalom glavom, 10 navoja spirale i sedlasto oblikovanim lukom drži karakteristikom sisaèkog podruèja.29 Iz Beograda30 je poznat samo jedan primjerak. Dakle, u južnim dijelovima rimske Panonije bile su gusto rasprostranjene, dok se na ostalim podruèjima nalaze sporadièno, zbog toga ih je M. Peškar31 nazvao južnopanonskim snažno profiliranim fibulama. Prilièno su zastupljene i na lokalitetima Japoda uz Unu, uz ranije faze razvoja te fibule, kao i primjerci, koji se podudaraju s našim, datiranim u fazu VI (10.-20. – 110. god.).32 Ima ih i u materijalu s nekropole Novo Mesto II, gdje su èesto u grobu s fibulama s dva diskoidna ukrasa na luku i probušenim držaèem igle.33 Taj je tip zastupljen i na nekropolama u Ptuju,34 a važna analogija je primjerak iz groba br. 269, koji je datiran u razdoblje od Domicijana do poèetka 2. st. Slabije su zastupljene u Ljubljani.35 Aucissa fibule Aucissa fibule javljaju se od poèetka 1. st., a intenzivno se rabe u vrijeme Flavijevaca. Nalazi fibula u Daciji, u vojnom logoru Copaceni, govore o njihovoj uporabi i u prvoj polovini 2. stoljeæa,36 a postoje i nalazi iz Slovaèke koji su datirani u to vrijeme. S druge strane, u dolini Une javljaju se u okviru 1. st., odnosno nastaju u fazi Vb (35. god. pr. Kr.-10./20. god.), ali nema nalaza datiranih u drugu polovinu faze VI (10./ 20. god. pr. Kr. - 110. god.).37 Za dataciju tih fibula na podruèju Dalmacije važan je podatak koji donosi I. Maroviæ, naime, da se meðu ninskim materijalom javljaju te fibule s novcem od Augusta do Hadrijana.38 Dakle, na našem su podruèju bile u uporabi više od jednoga stoljeæa. E. Riha39 smješta ih u skupinu 5 (fibule sa zglobom u tuljcu), koju dijeli na sljedeæi naèin: 5.2: Aucissa-fibule; 5.3: Aucissa s ukrasom u obliku dugmeta na luku; 5.4: fibule s rešetkastim lukom i 5.5: fibule sliène Aucissa-fibulama. Datirane su uglavnom u okviru 1. st., tek iznimno datacija prelazi u 2. stoljeæe. M. Feugère40 smješta ih u skupinu 22 i dio skupine 23, dijeleæi ih u nekoliko varijanata. Datira ih u okvir 1. stoljeæa. Raniji tip Aucissa-fibula javlja se masovno, a najviše su u uporabi u srednjogalskome i južnoalpskom prostoru, te u gornjoj Italiji i Dalmaciji. Nalažene su u grobljima i naseljima, ali su najviše zastupljene u vojnim logorima. Iz Narone je poznato sedam fibula toga tipa. Pet ih ima vrpèast luk, od èega èetiri jednodijelni, ukrašeni luk i èetvrtastu zaglavnu ploèicu (kat. br. 4, 5, 6, 7), a jedan pripada inaèici s višedijelnim lukom (kat. br. 8). Mlaðe su dvije fibule polukružnoga (kat. br. 9), odnosno kružnoga presjeka luka (kat. br. 10), kojima su ostale znaèajke iste kao u ranijega tipa. Primjerak s višedijelnim lukom izraðen je od èetiri uzdužna dijela meðusobno povezana okomitim vrpcama, takoðer bronèanim. Noga im završava ukrasom u obliku gumba, držaè igle je trokutast, kopèanje je zglobno, dakle pokazuje sve znaèajke Aucissa-fibula. Analogije im nalazimo na podruèju Njemaèke, Francuske, Maðarske, zatim u Bosni i u Hercegovini.41 Postoje analogije i u Karlobagu.42 Takve su fibule pronaðene i u Švicarskoj,43 a u Sisku postoji šestodijelna varijanta.44 Datiraju se u poèetak 1. stoljeæa. Tri primjerka iz Salone45 imaju iste karakteristike, osim što im je luk trodijelan, a u Arheološkom muzeju Split èuva se još nekoliko primjeraka, što upuæuje na priliènu zastupljenost te inaèice aucissa fibula na našem podruèju. Fibule vrpèasta luka imaju široku zaglavnu ploèicu s rebrima katkad ukrašenima sitnim urezima (kat. br. 7). Osim rebrima mogle su biti ukrašene koncentriènim kružnicama (kat. br. 6) ili kružnim perforacijama (kat. br. 5), te rjeðe utisnutim palmeticama (kat. br. 4). Luk na sredini ima istaknuto jednoredno ili troredno rebro ukrašeno sitnim urezanim linijama ili valovitom, odnosno cikcak crtom, a na rubovima luka su pojaèanja. Noga završava ukrasom u obliku gumba. Takve znaèajke ima 29 bronèanih fibula bez natpisa iz Arheološkoga muzeja u Splitu, koje su pronaðene u Saloni.46 Nalazimo ih u svim dijelovima Carstva.47 Prilièan broj salonitanskih primjeraka odgovara drugoj inaèici aucissa fibula.48 Takve se fibule nalaze zajedno s onima vrpèasta luka.49 Važan je podatak da dosada u Naroni nije pronaðen ni jedan primjerak fibule neukrašena luka i èetvrtaste zaglavne ploèice koje I. Maroviæ drži za osobitost jednoga dijela srednjodalmatinskoga podruèja u 1. stoljeæu.50 Svoje mišljenje potvrðuje èinjenicom da su svi predmeti s podruèja vrela Cetine naðeni s keramikom raðenom rukom ili uz ostale predmete domaæe proizvodnje. Te su fibule jako sliène ranim zglobnim fibulama i vjerojatno se razvijaju iz njih istodobno s Aucissa-fibulama, dakle zadržavaju se kao svojevrstan relikt, koji u ranoj fazi nestaje, a potpuno ga zamjenjuje Aucissa s vrpèastim ukrašenim lukom. Nepostojanje tih fibula na naronitanskom podruèju možda je još jedna potvrda njegovu mišljenju. 131 Antièki metalni predmeti iz Narone Višestruko rašèlanjene fibule Raznolikost oblika i ukrasa (istaknuta rebra, ukrasi u obliku vrpce, toèkasti ravni i lomljeni nizovi, utisnuti koncentrièni krugovi, rombièna udubljenja), te raširenost na raznim podruèjima Carstva, temeljne su znaèajke ovoga tipa. Najgušæe su rasprostranjene u Galiji, gdje su i nastale, ali se šire na podruèju veæine rimskih provincija. Javljaju se od klaudijevskoga vremena, najviše su u upotrebi u doba Flavijevaca, a traju tijekom cijeloga 2. stoljeæa. S podruèja antièke Narone dva su primjerka toga tipa, a prema osnovnim karakteristikama pripadaju u tip C, prema tipološkoj podjeli S. RieckoffPauli, koja ih dijeli na skupine A, B i C.51 Primjerak (kat. br. 11) kojemu je luk sastavljen od niza okomitih rebara, može se odrediti kao varijanta C1. Analogije mu nalazimo u Saloni,52 Sulzu, zatim u Augstu, Titelbergu, Sisku, a postoji i primjerak iz Maðarske.53 Datiraju se u fazu 1b i 2. Fibule ukrašena luka i noge, koje su najèešæe ukrašene utisnutim toèkicama i posrebrene (kat. br. 12) pripadaju skupini C3, a datiraju se u fazu 2 (klaudijevsko-vespazijanska). E. Riha ih naziva zglobnim fibulama s jedinstvenim (neprofiliranim lukom) i gumbastim završetkom noge (5. 10),54 te ih datira u drugu polovinu 1. st., s trajanjem i u 2. stoljeæu. M. Feugère ih svrstava u tip 23b.55 Analogne primjerke, osim u Saloni,56 nalazimo u zapadnim dijelovima Carstva.57 vnom je polukružna oblika. Držaè igle postavljen je katkad paralelno, a katkad okomito na luk. Uvijek je visok i raznovrsnih oblika. Osim bronce, od koje je izraðena veæina tih fibula, za njihovu se proizvodnju rabilo i srebro. Zbog dugotrajne uporabe i velike raširenosti postoji nekoliko inaèica koje se razlikuju i po naèinu kopèanja igle; naime, zastupljeni su i spiralni i zglobni mehanizam za iglu u jednom tipu fibula. Možemo pretpostaviti da su primjerci sa spiralnim mehanizmom stariji od onih sa zglobnim. Pripadnost nekoj varijanti ne odreðuje pripadnost nekom podruèju, jer nije pronaðen dovoljan broj kalupa, odnosno radionica koje bi takvu podjelu potvrdile. Pouzdan podatak je samo onaj da su koljenaste fibule slabo zastupljene u zapadnim rimskim provincijama, dok su upravo karakteristiène za istoène dijelove Carstva. Srebrni primjerci iz Narone (kat. br. 13, 14) malih su dimenzija, a osnovne znaèajke su im zglobni mehanizam za kopèanje igle, sedlasto uvuèen luk, polukružna zaglavna ploèica koja je kod jednog primjerka (kat. br. 13) ukrašena nizom urezanih linija uz rub zaglavne ploèice. Analogne primjerke zglobnim koljenastim fibulama nalazimo u zapadnim provincijama tek pojedinaèno; jednu u Mainzu,59 jednu u Augstu,60 jednu na podruèju Galije.61 U Lauriacumu primjerak sa zglobnim mehanizmom za kopèanje igle pripada sloju III civilnoga naselja, što je datira u kraj 3., a moguæe i u poèetak 4. st.62 Srebrni primjerak iz Siska,63 deset primjeraka iz Beograda,64 tri iz Vršca,65 jedan iz Panonije,66 te s podruèja Rumunjske, neke su od analogija iz istoènih krajeva Carstva. Koljenaste fibule Lukovièaste fibule Podrijetlo koljenastih fibula nije do kraja razjašnjeno. Postoji mišljenje da su nastale razvojem snažno profiliranih fibula.58 Rasprostranjene su više na podruèju istoènih negoli zapadnih provincija, veoma su brojne i traju dosta dugo. Datiraju se veæ od kraja 1. st., traju tijekom cijeloga 2. i 3. st., a javljaju se i u 4. st. Njihova najveæa zastupljenost uz limes upuæuje na pretpostavku da su ih rabili vojnici. Naziv su dobile po obliku luka koji je uvijek koljenasto lomljen: od glave fibule luk se izdiže ravno, a potom se lomi pod pravim kutom i postupno prelazi u nogu, koja se od luka razlikuje po tome što je tanja, a kod nekih podtipova i drugaèijeg presjeka. Noga završava proširenjem, i to u obliku presjeka noge, koji je bio najèešæe kružan, zatim trokutast, polukružan ili èetvrtast. Na kraju noge nalazi se trn. Zaglavna ploèica koja nije obvezatan dio fibule, ugla- 132 Lukovièasta fibula pod kataloškim brojem 15 saèuvana je samo dijelom, nedostaje joj zglobni tuljac, mehanizam za kopèanje i držaè igle, ali prema motivima kojima je ukrašena noga, a to su parovi koncentriènih kružnica, pripada tipu Keller 4, i to inaèici 4A, datiranoj u treæu èetvrtinu 4. st. Dvije djelomièno saèuvane fibule, takoðer, mogu se pripisati tome tipu. Od jedne je saèuvana samo noga (kat. br. 16) ukrašena nizom uboda na sredini, te koncentriènim kružnicama uz rub noge, i to dva para na dijelu uz luk, i tri para na kraju noge, a drugoj (kat. br. 17) je saèuvana zaglavna ploèica s tri lukovice i poèetak luka trapezoidna presjeka, ukrašen s gornje strane nizom kosih, valovitih linija. U Saloni67 je ta inaèica zastupljena s priliènim brojem primjeraka, a neizbježan je nalaz na veæini kasnoantièkih lokaliteta Rimskoga Carstva, jer je bila dio Izdanja HAD-a 22/2003., 129-167 službene vojne i civilne nošnje. Uglavnom su takve fibule imale ukrašen središnji dio luka, ali naronitanska ima potpuno gladak i neukrašen luk. Neki su primjerci toga tipa, takoðer, neukrašeni na luku, kao onaj iz Lauriacuma,68 koji je vrlo blizak našem. Analogni primjerci postoje na èitavome nizu lokaliteta Rimskoga Carstva, s podruèja Galije,69 Germanije,70 Mezije,71 Panonije,72 Afrike,73 i drugih provincija. Inaèici C tipa 4 pripada fibula kat. br. 18, kojoj na luku nije vidljiv ukras, a na nozi uz rubove ukras u obliku položena slova C, i to jedan par na mjestu gdje se luk spaja s nogom, a dva para na kraju noge. Omega-fibula Omega-fibula iz Narone (kat. br. 19) pravokutna je presjeka, a suženi krajevi, koji su savijeni prema van uz obruè fibule, završavaju kuglastim ukrasom. Taj tip fibule javlja se u 1. st., ali je karakteristièan za 2. i 3. st. Premda im je zastupljenost veæa u zapadnim dijelovima Carstva, a karakteristiène su za germansko - retski prostor u 2. st., javljaju se, u manjem broju, i na ostalim lokalitetima.74 U tipologiji, A. Böhme75 (Zugmantel) idu u skupinu 50b, W. Jobst76 (Linz), ih stavlja u skupinu III/ 35, i istièe da su na podruèju Austrije dosta rijetka pojava, E. Riha77 (Augst) u svojoj podjeli, prema naèinu kopèanja fibule, smješta taj tip u osmu skupinu, a naziva je Fibeln mit Drehverschluss, dakle fibulama koje se kopèaju okretanjem. Omega-fibule su u skupini 8.1 koji odgovaraju tipu Böhme 50b. Za podruèje Galije podijeljene su u sedam osnovnih skupina, one poput naših pripadaju u tip 30c, za kojeg autorica tvrdi da je èest i u Španjolskoj.78 Analogije postoje i u Beogradu,79 premda nisu karakteristiène za taj prostor. Premda veæina autora drži da su rabljene kao fibule, postoji mišljenje o njima kao o pojasnim kopèama.80 Fibula u obliku cikade Cikada je simbol ponovnoga raðanja, uskrsnuæa, a u Europu su je s Ponta prenijeli Germani u vrijeme seobe naroda. Èest je nalaz na podruèju Maðarske, prema zapadu je rijetko nalažena. Procvat toga oblika ide u 4. i 5. st., a pripisuje se posebno Istoènim Gotima. Uglavnom su stilizirane, jednostavno ukrašene urezanim linijama ili nizovima toèkastih uboda. Premda su u ovom radu uzeti u obzir samo neobjavljeni predmeti, fibulu cikadu (kat. br. 20) donosimo jer je u ranijoj literaturi81 kao mjesto nalaza navedena Salona, premda u inventarnim knjigama stoji da je pronaðena u Naroni. KATALOG Fibula tip Almgren 65 1. inv. br. H 474; fibula; Narona druga polovina 1. st. pr. Kr., poèetak 1. st. po. Kr.; bronca; duž. 4,3 cm, vis. 1,2 cm, igla ni mehanizam za kopèanje nisu saèuvani, luk fibule je romboidna presjeka, nešto uži na dijelu prema nozi, dok se prema glavi naglo širi, glava je zadebljana, ovoidna presjeka, uz rub s vanjske strane je urezano rebro, ukras se sastoji od tri diskoidna zadebljanja od kojeg je srednje deblje, iza tog ukrasa je mala istaka na gornjoj strani luka, držaè igle je prošupljen, odnosno ima samo okvir trokutasta oblika; smještaj: Arheološki muzej Split sl. 1 Snažno profilirane fibule 2. inv. br.143, snažno profilirana fibula; Narona; 1. st.; bronca; duž. 3,7 cm, 1,6 cm, spiralni mehanizam za kopèanje igle nije saèuvan u cijelosti nego samo tri navoja spirale, zaštitna ploèica pravokutna, glava je romboidna, ukras na luku je bliže nozi nego glavi fibule, držaè igle ima dva kružna proboja, noga završava dugmetastim ukrasom, igla nije saèuvana; smještaj: Arheološka zbirka Narona sl. 2 3. inv. br. H 2639; snažno profilirana fibula; Narona; 1., 2. st.; bronca; duž. 6,7 cm, vis. 2,6 cm, luk fibule je kružna presjeka, naglo se lomi i na najvišem dijelu ima dugmetast ukras iza kojeg se sedlasto spušta prema nozi fibule koja završava malim dugmetastim izdankom, držaè igle je trokutast, bez perforacija, glava fibule je romboidna oblika, elipsasta presjeka, zaglavna ploèica iznad spirale kojoj je saèuvana polovica, te se može ustvrditi da je ukupno imala deset navoja spirale i vanjsku tetivu, saèuvana je kuka tetive, a igla nije saèuvana, fibula je jednodijelna; smještaj: Arheološki muzej Split sl. 3 133 Antièki metalni predmeti iz Narone Aucissa fibule 4. inv. br. 144, aucissa fibula; Narona; 1. st.; bronca; duž. 3,9 cm, vis. 1,8 cm, šir. 1,2 cm, vrpèast luk fibule ukrašen je istaknutim središnjim rebrom i dva manja uz rub, sva tri rebra imaju niz kosih crtica, zaglavna ploèica ukrašena je motivom borove granèice, držaè igle je trokutast, noga završava dugmetastim ukrasom, nedostaje igla; smještaj: Arheološka zbirka Narona sl. 4 5. inv. br. 1227, aucissa fibula; Narona; 1. st.; bronca duž. 5,6 cm, vis. 3 cm, šir. 1,9 cm, vrpèast luk s gornje strane ima istaknuto središnje rebro, te dva manje istaknuta uz rub luka fibule, popreèna rebra oznaèavaju prijelaz luka u nogu koja završava dugmetastim ukrasom, držaè igle je trokutast, na zaglavnoj ploèici dvije kružne perforacije; smještaj: Arheološka zbirka Narona sl. 5 6. inv. br. 1228, ulomak aucissa fibule; Narona; 1. st.; bronca; duž. 4,1 cm, šir. 1,7 cm; saèuvan luk fibule sa zaglavnom ploèicom koja je ukrašena s dvije utisnute koncentriène kružnice, luk je ukrašen uzdužnim središnjim rebrom sa cikcak crtom, te dva rebra uz rub luka; smještaj: Arheološka zbirka Narona sl. 6 7. inv. br. 1229, aucissa fibula; Narona; 1. st.; bronca; duž. 5,1 cm, vis. 2,6, šir. 1,9 cm, vrpèast luk fibule ukrašen je istaknutim središnjim rebrom i dva manja uz rub, sva tri rebra imaju niz kosih crtica, a takvo je i rebro izmeðu luka i zaglavne ploèice koja ima dva èetvrtasta ureza sa obje strane, držaè igle je trokutast, noga završava dugmetastim ukrasom; smještaj: Arheološka zbirka Narona sl. 7 134 8. inv. br. 1224, aucissa fibula; Narona; poèetak 1. st.; bronca; duž. 5,2 cm, 2,3 cm, 1,5 cm, fibula s višedijelnim lukom, sastoji se od èetiri dijela, na èetiri mjesta su popreèno provuèene vrpce s metalnim kuglicama izmeðu dijelova luka i s vanjske strane, prijelaz u nogu je oznaèen popreènim rebrima, zaglavna ploèica je rašèlanjena na dijelove i ukrašena rebrima, držaè igle je trokutast, noga završava dugmetastim ukrasom; smještaj: Arheološka zbirka Narona sl. 8 9. inv. br. 1225, aucissa fibula; Narona; 1. st.; bronca; duž. 5,2 cm, vis. 2,9 cm, šir. 1,3 cm, luk fibule je polukružna presjeka, s gornje strane ukrašen nizom urezanih crtica, zaglavna ploèica je èetvrtasta s dvije utisnute koncentriène kružnice, držaè igle trokutast, noga završava dugmetastim ukrasom; smještaj: Arheološka zbirka Narona sl. 9 10. inv. br. 1226, aucissa fibula; Narona; 1. st.; bronca; duž. 4,1 cm, vis. 2,3 cm, šir. 1,1 cm, luk fibule je kružna presjeka, ukras nije vidljiv, zaglavna ploèica je èetvrtasta s dva polukružna izreza na rubovima, držaè igle trokutast, noga završava dugmetastim ukrasom, nedostaje igla; smještaj: Arheološka zbirka Narona sl. 10 Višestruko rašèlanjene fibule 11. inv. br. 188, višestruko rašèlanjena fibula; Narona; 1. st.; bronca; duž. 1,8 cm, ulomak fibule, saèuvan zglobni tuljac i dio luka na kojem se vidi da je bio vrpèast s popreènim rebrima ukrašenima urezanim linijama, saèuvana je i igla; smještaj: Arheološka zbirka Narona sl. 11 12. inv. br.1231, višestruko rašèlanjena fibula; Narona; Izdanja HAD-a 22/2003., 129-167 1. st.; bronca; duž. 4,6 cm, vis. 1,4 cm, šir. 1,4 cm, vrpèast luk ukrašen je nizovima uboda, zaglavna ploèica je trokutasta, nedostaje dio igle; smještaj: Arheološka zbirka Narona sl. 12 Koljenaste fibule 13. inv. br. H 1556; koljenasta fibula; Narona; 2., 3. st; srebro; duž. 2,4 cm, vis. 0,9 cm, zglobni mehanizam za kopèanje igle, polukružna zaglavna ploèica ukrašena je nizom urezanih linija uz rub, luk je sedlasto uvijen, noga završava trnom, držaè igle je èetvrtast i visok; smještaj: Arheološki muzej Split sl. 13 14. inv. br. H 3014; koljenasta fibula; Narona; 2., 3. st; srebro; duž. 2 cm, vis. 1 cm, zglobni mehanizam za kopèanje igle, polukružna zaglavna ploèica, luk je sedlasto uvijen, noga završava trnom, držaè igle nije saèuvan u cijelosti; smještaj: Arheološki muzej Split sl. 14 šena nizom uboda na sredini, te koncentriènim kružnicama uz rub noge i to dva para na dijelu uz luk i tri para na kraju noge, cjevast držaè igle (tip Keller 4A); smještaj: Arheološka zbirka Narona sl. 16 17. inv. br. 190, ulomak lukovièaste fibule; Narona; 350.-380. god.; bronca; duž. 2,3 cm, šir. 4,5 cm, ulomak fibule, saèuvana zaglavna ploèica s tri lukovice i poèetak luka trapezoidna presjeka ukrašen s gornje strane nizom kosih, valovitih linija, zglobni tuljac izvijen s gornje strane, s obje strane uzdužni prorez (tip Keller 4A); smještaj: Arheološka zbirka Narona sl. 17 18. inv. br. 1230, lukovièasta fibula; Narona; 350.-380. god.; bronca, pozlata; duž. 8 cm, vis. 2,7 cm, 4,3 cm, fibuli nedostaje jedna lukovica, tuljac je s gornje strane ukrašen kružnim perforacijama, s gornje strane trapezoidna luka nije vidljiv ukras, na nozi uz rubove ukras u obliku položena slova C, i to jedan par na mjestu gdje se luk spaja s nogom, a dva para na kraju noge, cjevast držaè igle (tip Keller 4B); smještaj: Arheološka zbirka Narona sl. 18 Lukovièaste fibule Omega-fibula 15. inv. br. H 1408; lukovièasta fibula; Narona; 4. st.; bronca; duž. 6,2 cm, vis. 2,8 cm, šir. noge 0,9 cm, šir. luka 0,8 cm, trapezoidan luk ukrašen je samo jednim rebrom na prijelazu u nogu koja je šira od luka i ujednaèene širine, ukrašena je s tri para koncentriènih kružnica, jedan par uz luk, a dva para na kraju noge, mehanizam za kopèanje i držaè igle nisu saèuvani; smještaj: Arheološki muzej Split sl. 15 19. inv. br. 1247, omega - fibula; Narona; 1. - 3. st.; bronca; promjer: vanjski 4,9 cm, unutrašnji 3,7 cm, omegakopèa, pravokutan presjek žice od koje je izraðena, na savijenim završecima ima profiliran ukras, nedostaje jedan kraj; smještaj: Arheološka zbirka Narona sl. 19 Fibula u obliku cikade 16. inv. br. 192, ulomak lukovièaste fibule; Narona; 350.-380. god.; bronca; duž. 4,3 cm, šir. 1,2 cm, vis. 1,1 cm, noga fibule ukra- 20. inv. br. H 473; fibula u obliku cikade; Narona; 5. st.; bronca; 135 Antièki metalni predmeti iz Narone duž. 2,5 cm, šir. 2,2 cm, cikada raširenih krila, urezanim linijama oznaèena glava, a rebrima krila odvojena od tijela; smještaj: Arheološki muzej Split objavljeno: Vinski 1957: 187, sl. 12. sl. 20 KOPÈE Omiljen oblik kasnoantièkih pojasnih kopèi je ovalna kopèa s okovom. Preðica ovalna oblika i kružna presjeka na sredini je sedlasto uvijena, na mjestu gdje izlazi iz okova može imati naglašena ramena, što s našim primjerkom nije sluèaj. Trn kopèe uvija se na vrhu prema preðici, okov je èetvrtast, ukrašen urezima na rubovima i urezanim ornamentima po površini (èesto s tri radijalna ureza koja su se od trna širila prema rubu okova). Rjeðe se javlja inaèica te kopèe kojoj je preðica imala oblik dvaju dupina koji se dodiruju glavama, dok su primjerci poput našeg èešæi. Pripisuju se Germanima i federatima u rimskoj vojsci. Nalazi iz zatvorenih cjelina, datiranih novcem ili arheološkim materijalom, smještaju ih u vrijeme druge polovine 4. st. i poèetka 5. st.82 Uglavnom potjeèu iz muških grobova. Mogle su biti ukrašene i punciranjem, kao salonitanski primjerci.83 Dvije navedene kopèe iz Salone gotovo su dvostruko veæe od naronitanske (kat. br. 21), dok su primjerci iz Ravnoga Brda kod Ljubljane manjih dimenzija od naših.84 Pojedinaèno se javljaju na kasnoantièkim lokalitetima.85 KATALOG 21. inv. br. 1244, pojasna kopèa; Narona; druga polovina 4. st., poèetak 5. st.; bronca; preðica: 6,3 x 3,2 cm, okov: 5,5 x 4,5 cm, trn: duž. 3 cm, preðica je ovalna i na sredini sedlasto uvijena, dvostruk okov je èetvrtast, nazubljenih rubova, dvije zakovice, nedostaje dio okova, trn je na vrhu blago savijen i stanjen; smještaj: Arheološka zbirka Narona sl. 21 MEDICINSKO-LJEKARNIÈKI INSTRUMENTI Medicinsko-ljekarnièki instrumenti uobièajen su nalaz na svakom antièkom lokalitetu, kako civilnim naseljima, tako i u vojnim logorima. Oblik im se nije mijenjao stoljeæima. 136 Sonde Sonde (lat. specillum) su najbrojnije saèuvani medicinski instrumenti. Služile su i u kozmetici, te za održavanje higijene, toènije za èišæenje ušiju; njima su se služili i slikari za miješanje i pripremu boja ili pisari, za tintu. Dijele se na dvije skupine: žlièaste sonde (lat. specillum oricularium, auriscalpium) i listolike sonde (lat. specillum cyathiscomela).86 Žlièasta sonda (kat. br. 22) je s jedne strane proširena u obliku okrugle ploèice, koja je katkad žlièasto udubljena, a vrh drška je zaoštren. Služila je kao skarifikator (oštrim krajem se zarezivala koža, a proširenim su se dijelom ljekoviti sastojci unosili u ranu). Èesto su dršci tordirani ili narebreni kako instrument ne bi klizio iz ruke u sluèajevima kada krv ili gnoj teku iz rane. Analogne primjerke nalazimo na podruèju cijeloga Rimskoga Carstva kao i za ostale instrumente, koji su se rabili u medicini. Ima ih u Sisku,87 Zadru,88 Srijemu,89 Saloni, Gardunu i Dalmaciji,90 a naðeni su i u Pompejima,91 gdje je otkriven èitav laboratorij za pripremu lijekova. Nadalje, analogije nalazimo u Maloj Aziji (u Efezu), Germaniji Inferior (Köln),92 te u Galiji (Gallia Belgica) u Trieru.93 Lopatice Spatule (lat. spathomela) (kat. br. 23) rabile su se u pripremi lijekova, odnosno za miješanje raznih ljekovitih sastojaka u farmaciji, a mogle su se koristiti i za nanošenje boje na platno u slikarstvu, ili kao toaletni pribor. Bronèane su lopatice imale razlièite oblike; mogle su biti izrazito izdužene i razlièitih oblika: listolike, pravokutne, zaobljene ili trokutaste. Slièni primjerci naðeni su u Sisku, Zadru, Aseriji i Saloni,94 te na podruèju cijele Europe i Male Azije.95 Oblikom se nisu bitno razlikovali s obzirom na geografsku pripadnost. Pincete (lat. vulsela, volsella) Raznolikost oblika toga instrumenta uvjetovana je mnogostrukom namjenom. Tako postoje jednostavne pincete malih dimenzija i bez ukrasa, koje su osim medicinske imale kozmetièku namjenu, za razliku od onih veæih dimenzija, koje su služile za prihvaæanje tkiva ili instrumenata prilikom operacije, a mogle su imati ukrašen držak na vrhu. Primjerak pod kataloškim brojem 24 malih je dimenzija, krakovi se šire prema dnu, a jedan je krak savijen prema unutra. Analogije nalazimo u Sisku,96 Sombatelyju (antièka Savaria),97 Saloni,98 Pompejima, Izdanja HAD-a 22/2003., 129-167 Reimsu (Gallia Belgica), Parizu (Gallia Lugdunensis)99 i Esteu (Italia).100 Bogato ukrašene pincete takvoga oblika nalazimo u Kölnu (Germania Inferior).101 Etui (lat. theca vulneraria) Za èuvanje instrumenata služili su etuiji. Mogli su biti bronèani ili kožni koji su se uèvršæivali bronèanim prstenom. Svi bi se instrumenti poredali unutar tog prstena i tako se èuvali prilikom transporta. Slièni su se koristili i u pisarstvu za stiluse. Mogli su biti ukrašeni urezivanjem, ali uvijek je rijeè o jednostavnome ukrasu. U Naroni je pronaðen bronèani etui (kat. br. 25) u kojem je bila jedna listolika sonda, obraðena ranije u tekstu (kat. br. 22). Najbliža analogija je salonitanski primjerak s tri instrumenta koja su naðena u njemu.102 Veoma slièan etui pronaðen je u Esteu u Italiji, zajedno s velikim brojem medicinskih instrumenata. U njemu su saèuvani isti instrumenti kao u salonitanskom primjerku,103 dok je primjerak iz Pompeja sadržavao veæi broj predmeta.104 Etui s listolikom sondom naðen je u grobu u Emoni,105 a slièan je i primjerak iz Szónya (Brigetio), u kojem je, takoðer, pronaðena jedna listolika sonda.106 Pinceta 24. inv. br. 1235, pinceta, Narona; rimsko razdoblje; bronca; duž. 6 cm, krakovi pincete se šire prema donjem dijelu, jedan je ravan u cijeloj dužini, a drugi je pri dnu savijen prema unutra; smještaj: Arheološka zbirka Narona sl. 24 Etui 25. inv. br. 1236, etui za èuvanje medicinskih instrumenata i medicinska sonda; Narona; rimsko razdoblje; bronca, srebro; etui: duž. 15,1 cm, promjer 1,5 cm; sonda duž. 12,1 cm, etui je cilindrièan, neukrašen, nedostaje mu poklopac, sonda ima zadebljanje na kraju drška, recipijent nedostaje, po tijelu je ukrašena tauširanjem i ubadanjem; smještaj: Arheološka zbirka Narona sl. 25 NAKIT KATALOG Sonda 22. inv. br. 259, medicinska sonda; Narona; rimsko razdoblje; srebro; duž. 11,6 cm, žlièasta sonda, nedostaje dio žlièastoga proširenja, tijelo je malo zadebljano u gornjem dijelu, a vrh drška je zaoštren; smještaj: Arheološka zbirka Narona sl. 22 Lopatica 23. inv. br. 803, medicinska lopatica; Narona; rimsko razdoblje; bronca duž. 9,3 cm, držak je u gornjem dijelu ukrašen rebrima i kuglastim segmentima, naglo se širi u lopaticu koja se ponovno sužava, nedostaje joj vrh; smještaj: Arheološka zbirka Narona sl. 23 Prsten Zlatni prsten s alkom kružna presjeka i posebno izraðenom æelijom za umetanje geme, s po dvije kuglice na ramenima, pripada sirijskom tipu, koji prodire u zapadne dijelove Carstva u 3. st. U Porajnju se datiraju u 4. st.107 Isto se datiraju i bronèane kopije toga tipa kojima je glava umjesto uloškom u æeliji ukrašena urezanim ornamentima, a kuglice na ramenima izraðene su urezivanjem. Ovakav primjerak iz Celja108 datiran je u 3. st. U tipologiji za podruèje Galije pripadaju tipu 4c.109 Taj tip je najgušæe rasporeðen na podruèju sjeveroistoène Francuske,110 a datira se u 4. st., s tim da su varijante a i c nešto starije, pa idu i u 3. st. Primjerak iz Narone (kat. br. 26) u æeliji ima umetnutu gemu s utisnutim portretom mladiæa. Za datiranje ovoga prstena bitni su nalazi iz zatvorenih cjelina kao onaj iz Dobroga Dola kod Skoplja, datiran novcem Konstantina I., primjerak iz Intercise, potom jedan primjerak datiran novcem Konstancija II., te jedan iz Bugarske s portretom Konstantina I.111 Luksuzni primjerak iz Porodina112 predstavlja analogiju našem. Srebrni prsten iz Ðakova,113 pripada istome tipu, samo je alka prstena trokutasta presjeka. 137 Antièki metalni predmeti iz Narone Naušnica Naušnica (kat. br. 27) pripada tipu a baretta, jednome od najèešæih oblika naušnice u Rimskom Carstvu od 1. do 3. st. Oblik su rimski zlatari preuzeli s Istoka i ponešto pojednostavnili oblike od izvornih helenistièkih. Tako se uglavnom sastoje od na s karièicu zalemljene kružne ploèice na kojoj je štapiæ s ušicama na krajevima s kojih vise po jedan privjesak s dragim kamenom na dnu, u našem sluèaju biserom. Rjeði su primjerci s tri privjeska. Antièki naziv toga tipa zabilježen u Plinija114 je crotalia, zbog zveckanja koje su proizvodile prilikom hodanja, a Juvenal, po obièaju, ismijava razmetljivice kojima su se uši izdužile zbog težine perli na naušnicama jer je, pogotovo nakon osvajanja Egipta, ušlo masovno u modu ukrašavanje dragim kamenjem, ne samo nakitnih oblika veæ i obuæe i odjeæe. U Emoni je pronaðen par zlatnih naušnica toga tipa sa sedefnim privjescima, a datiran je u kraj 1. st.,115 primjerak iz Celja ima umetnut kamen na ovalnoj ploèici na èijim su krajevima ušice s privjescima, a datirana je u kasnije vrijeme, u 3. st. Privjesak iz Ptuja dio je naušnice toga tipa, a datira se analogijama, takoðer, u 3. st.116 Onima iz Siska117 nisu saèuvani privjesci, kao ni naušnicama iz Herkulaneja,118 a štapiæi na koje su bili obješeni, identièni su kao kod naronitanskoga primjerka; izraðeni su lijevanjem u obliku niza spojenih kuglica. Drugi par s toga lokaliteta119 nema kružnu ploèicu nego samo štapiæ s privjescima. Veliku sliènost s našima pokazuju primjerci iz Pompeja120 koji su svi zlatni s bisernim privjescima. Primjerak iz Narone jednostavno je izveden s dva privjeska i prema analogijama vjerojatno pripada u raniju varijantu tipa. Najslièniji je primjercima iz Pompeja i Herkulaneja, koji su datirani u 1. st. kao i primjerak iz Emone. Kompliciranije izrade ovakvih naušnica, koje su izraðene na proboj ili s tri privjeska, te s umetnutim kamenjem ili pastom u æeliju na ploèici, pripadaju nešto kasnijem vremenu kao primjerci iz Niša, Nove Božurne, koji se datiraju na podruèju Dardanije u kraj 2. i 3. st.121 Na podruèju Bugarske nalaze se srodni primjerci datirani èak i u 4. st. Naš je primjerak raniji od upravo spomenutih. Amulet Falos je simbol raðanja i plodnosti, blagostanja i snage prirode, ima apotropejsko i profilaktièko znaèenje, te nositelja štiti od zlih pogleda i uroka. 138 Taj se motiv javlja u neolitiku i premda je jako rasprostranjen na traèko-ilirskom podruèju, ranije se javlja na germansko-keltskom podruèju. Predmeti s tom simbolikom izraðivali su se u obliku falosa ili su na sebi imali njegov prikaz u raznim varijantama. Najviše su izraðivani od bronce, ali postoje primjerci od zlata, srebra, kosti ili slonovaèe, keramike, mramora ili obiènoga kamena. Fantastièni prikazi falosa, primjerice s krilima, dvostrani i s dodacima, vezuju se uz antièko vjerovanje da sve smiješno, èak nakaradno i nakazno odbija zlo. Èesto se kod prikazivanja povezuje s nekim drugim simbolima, kako bi mu se pojaèala moæ, kao lunulom, stisnutom šakom u figu, nogom i sl., a za otklanjanje štete nosili su se falusi sa zvoncem. Za sreæu i obranu od opasnosti, npr. zlobe, zavisti, tuðih pakosti i zlog pogleda, znaèio je najviše zaštitu u fizièkom smislu, dakle, za zaštitu tijela nošen je kao privjesak, pogotovo u djece. Osim u obliku privjeska, koji se nosio oko vrata u buli ili otkriven, ili, kao na sisaèkom primjerku na narukvici,122 falusoidni predmeti izraðivali su se kao aplike, zakovice, prikazivani su na svjetiljkama, falerama, fibulama, gemema štitovima, kutijicama za mirise, koricama noževa i raznim drugim predmetima. Osim za zaštitu pojedinca rabili su se i kao simolièna obrana od zla za cijelu obitelj. Stoga ih nalazimo prikazane na fasadama kuæa, radionica ili prodavaonica, i to najèešæe prikazane u reljefu iznad ulaza. Obièaj je nalagao da trijumfator u kolima za vrijeme trijumfa mora imati takav simbol da bi ga zaštitio od tuðe ljubomore i zavisti. Ovdje obraðeni primjerak pripada grupi s dvostrukom simbolikom jer je na jednom kraju falosa prikazana šaka stisnuta u figu. Motiv falièke ruke javlja se još u Egiptu u antièko doba, a u to vrijeme je to erotsko-seksualna gesta profilaktièkoga znaèenja, da bi se kao takva prenijela i u Rim, a tek æe u srednjem vijeku postati simbol poruge i uvrede.123 Naronitanski primjerak (kat. br. 28) je shematiziran, tako je figa predstavljena samo zadebljanjem na jednom kraju falosa, a na isti naèin je prikazana na primjerku iz Heddernheima, koji se prilièno razlikuje od našeg primjerka, osim u spomenutome detalju.124 Takav oblik falosa datira se na nekim lokalitetima u prve dvije treæine 1. st.,125 dok se za primjerak iz Treviza navode brojne analogije iz srednjeg i kasnog Carstva.126 Na tintinabulu iz Pompeja127 na lancima visi svjetiljka, statua, zvona koja su rastjerivala zlo, i falos, poput našega, za plodnost i bogatstvo, datiran u 1. st., a primjerak iz Milana datiran je u 1. st. i svrstan u tip Bishop 10j i 10t.128 Izdanja HAD-a 22/2003., 129-167 KATALOG Prsten 26. inv. br. H 4125; prsten; Narona; 3. st.; zlato; pr. alke: vanjski 2,4 cm, unutrašnji 1,9 cm, promjer æelije: 1,1 x 0,9 cm, vis. æelije 0,5 cm, alka prstena je kružna presjeka, æelija je posebno izraðena, ovalna je oblika, umetnuta gema crveno-smeðe boje, urezan portret mladiæa u lijevom profilu, na ramenima po dvije zlatne kuglice; smještaj: Arheološki muzej Split sl. 26 Naušnica 27. inv. br. 3152; naušnica; Narona; 1. st.; zlato, biser; vis. 3,2 cm, šir. 1,3 cm, na s kvaèicu zalemljena je okrugla ploèica, a ispod nje je vrpca s dvije ušice na krajevima na kojima vise dva štapiæa oblikovana od sedam kuglica tako da se dobiva dojam da su od savijene žice, na krajevima je po jedan biser; smještaj: Arheološki muzej Split sl. 27 Amulet 28. inv. br. H 4832; amulet u obliku falosa; Narona; Carstvo; bronca; vis. 2,7 cm, duž. 3 cm, privjesak u obliku stiliziranoga falosa, na sredini s gornje strane je alka za vješanje privjeska, a s donje stiliziran prikaz testisa, na jednom kraju privjeska je zadebljanje, koje je vjerojatno stilizacija šake stisnute u figu, koja se èesto kod ovakvih amuleta prikazivala na jednom kraju falosa; smještaj: Arheološki muzej Split sl. 28 ZRCALA Zrcalna strana primjerka iz Narone (kat. br. 29) je uglaèana i uz rub ima dva plitko urezana rebra. Sa stražnje strane ima èetiri urezane kružnice. Svojim se karakteristikama uklapa u rimskoprovincijalnu proizvodnju tih predmeta, a analogije nalazimo na podruèju cijeloga Rimskoga Carstva. Najbliže su joj iz Salone,129 gdje su dva primjerka s neukrašenom površinom i moguæe je da su obje strane bile zrcalne, dok su ostali primjerci ukrašeni urezivanjem koncentriènih kružnica, ponekad obogaæenim urezivanjem ravnih ili zakrivljenih linija. Kako ni oblik ni ukras tih predmeta ne daje moguænost precizna datiranja, moguæe su datacije po analogijama iz zatvorenih cjelina, kakva postoji u Ljubljani130 u grobu datiranom Hadrijanovim novcem, a prilièan je broj sliènih primjeraka, koji se razlikuju tek po ukrasu, pa umjesto urezane linije uz vanjski rub imaju niz utisnutih kružnica, ponekad perforiranih.131 Nadalje, analogije nalazimo u civilnim naseljima u Milanu iz julijsko-klaudijevskoga razdoblja,132 meðu materijalom iz paljevinskih grobova 1. i 2. st. u Omišlju na Krku,133 u Duklji gdje je saèuvano konkavno zrcalo s urezanim koncentriènim kružnicama datirano Domicijanovim novcem.134 Hayes takvo zrcalo odreðuje kao helenistièko ili rimsko,135 a primjerak iz Aquincuma datiran je u sredinu 2. st.136 Dva su osnovna oblika ruèke zrcala rabljena u Rimskome Carstvu; obiène ravne, ukrašene s nekoliko rebara (kat. br. 31)137 ili oblikovane od dva bronèana štapiæa koja se šire u obliku kapljice i na dnu spajaju, te imaju valjkast završetak, a za zrcalo su prièvršæene tako da im je kraj proširen u tri kraka i zalemljen. Takva je ruèka na zrcalu s kraja 1. i poèetka 2. st. s lokaliteta Ca’ Manin u Montagnani,138 a zrcalo je ukrašeno urezima s obje strane, te nizom kružnih otvora uz rub poput naronitanskog srebrnog primjerka (kat. br. 30), kojeg osnovne karakteristike (urezane linije na poleðini, ukras nizom kružnih perforacija uz rub, ruèka) odreðuju u grupu Riha tip B.139 Zrcala ukrašena poput naronitanskoga èesta su na podruèju Carstva.140 KATALOG 29. inv. br. H 1386; zrcalo; Narona; Carstvo; srebro; promjer 8,2 cm, okruglo zrcalo, s jedne strane ukrašeno kružnim rebrima od kojih je jedno uz sam rub, dva ga na jednakoj udaljenosti prate, bliže su rubu, a jedno je blizu središta, s druge strane, koja je služila za ogledavanje, dva su plitka ureza uz sam rub zrcala; smještaj: Arheološki muzej Split sl. 29 30. inv. br. 157, zrcalo; Narona; rimsko razdoblje; 139 Antièki metalni predmeti iz Narone srebro; promjer 8,6 cm, zrcalo je dosta ošteæeno i nedostaje dio, uz rub je niz kružnih otvora, s jedne strane je površina glatka i bez ukrasa, osim dvije urezane linije uz rub, a s druge strane je nekoliko urezanih kružnica po površini zrcala; smještaj: Arheološka zbirka Narona sl. 30 stoæi, odnosno mogle su se koristiti za šivanje poput ostalih koštanih igala. Igle za krpanje mreža (kat. br. 33) èest su nalaz na antièkim lokalitetima i pokazatelj privredne usmjerenosti k ribolovu na pojedinim podruèjima.148 Oblik im se nije mijenjao kroz cijelo antièko razdoblje. 31. inv. br. 207, držak zrcala; Narona; rimsko razdoblje; bronca; duž. 7,8 cm, držak je ravan, pri dnu ima istaknuto rebro, a na još dva mjesta po tijelu imao je nekakva rebra koja su teško vidljiva, na vrhu se širi u tri kraka pomoæu kojih je zrcalo bilo prièvršæeno za nj; smještaj: Arheološka zbirka Narona sl. 31 32. inv. br. 114, igla za šivanje; Narona; rimsko razdoblje; bronca; duž. 13,3 cm, igla za šivanje sa tri rupice, središnja je pravokutna, a donja i gornja su kružne; smještaj: Arheološka zbirka Narona sl. 32 IGLE ZA ŠIVANJE Bronèana igla (kat. br. 32) za šivanje s tri rupice (dvije kružne i jednom pravokutnom) ukrašena je s nekoliko urezanih linija na gornjem dijelu, pripada u grupu najbrojnijih igala s više rupica za nit. (Bíró skupina B;141 S. Petkoviæ- tip 1,142 varijanta 4; tip 2, varijanta 2; V. Šaranoviæ-Svetek - tip 4143) Nesumnjivo su rabljene kao igle za šivanje, premda postoji mišljenje144 da su služile za kopèanje odjeæe, no te se dvije namjene nisu morale iskljuèivati meðusobno. Mogle su se koristiti i kao ukosnice.145 Osim kao igle za šivanje vjerojatno su služile za vezenje s više niti (dvije ili tri), ovisno o broju rupica, i to razlièitih debljina i boja, kako bi se postigao vizualni efekt. Zbog višestruke primjene èest su nalaz na antièkim lokalitetima i široko su rasprostranjene.146 M. Bíró drži da su rabljene iskljuèivo kao igle za odjeæu, i to na naèin da se kožna vrpca ili vrpca od nekoga drugoga èvrstoga materijala provlaèila s oba kraja kroz središnju najveæu rupicu, a zatim se svaki kraj provlaèio kroz jednu od kružnih rupica s gornje ili donje strane. Drugi se kraj navlaèio na vrh igle, koji je izlazio iz tkanine i tako pridržavao odjeæu. Te je igle autorica datirala u 1. i 2. st. za podruèje Maðarske, odnosno do Markomanskih ratova, nakon kojih se više ne pojavljuju.147 Kao dokaz svojoj tvrdnji da je takvim iglama jedina namjena bila kopèanje odjeæe, autorica navodi da su bile nepraktiène za šivanje, ali usporedba s ostalim primjercima s jednom rupicom ne pokazuje bitne razlike u debljini, velièini ili èvr- 140 KATALOG 33. inv. br. 208, igla za krpanje mreža; Narona; rimsko razdoblje; bronca; duž. 14,5 cm, na oba kraja igla završava s dvije oštrice; smještaj: Arheološka zbirka Narona sl. 33 ALKE Obiène bronèane alke (kat. br. 34-37) rabile su se za razne namjene, poput vješanja zavjesa, koje su ponekad stavljane umjesto vrata na ulaze unutrašnjih prostorija u kuæi, najèešæe spavaæih soba, na vrata ormara i sl. Antièka stambena arhitektura, u kojoj nisu naðeni utori za šarke na vratima, potvrðuje izvore koji govore o korištenju zavjesa umjesto vrata (Poluks, X, 32) i o bronèanim alkama pomoæu kojih su vješane (Atenej, XII, 71 - spominje takve kolutove za zavjese; Plinije, XIII, 62, kaže da su drvo cucus, zbog èvrstoæe, koristili tokari za izradu tih predmeta - velares detonant anulos; Teofrast, A. P. IV, 2,7- spominje alke za vješanje zavjesa za krevet). Takvi su predmeti nalaženi u velikom broju na antièkim lokalitetima kao u Olintu, Atenskoj Agori,149 a datirani su u rasponu od 4. st. pr. Kr. kroz cijelo rimsko doba, korišteni u grèkim i rimskim kuæama za vješanje zavjesa raznih dimenzija i namjena. To je tek jedna od pretpostavki za ovako uobièajen nalaz rimskoga vremena. Nešto je lakše odrediti namjenu lijevanim bronèanim alkama s klinovima (kat. br. 38, 39) koji su saèuvani na alkama i pomoæu kojih bi se alka prièvrstila za neku površinu, te na taj naèin pridržavala ukrasni ili funkcionalni dio odreðe- Izdanja HAD-a 22/2003., 129-167 noga predmeta. Mogle su biti dio namještaja ili kozmetièke kutije, kako je prikazano na rekonstrukciji kutije s lokaliteta San Giorgio u Italiji,150 gdje je takva alka držala vrpce za zatvaranje kutije ili kao ruèkica za otvaranje unutrašnjih poklopaca. Dva primjerka s toga lokaliteta naðena u grobu datirana su sred. 1. st. Alke s lancima i kukicama (kat. br. 40 - 45), takoðer, mogle su imati razlièite namjene, kao dio polikandila, lanterne, vage i sl.151 Dva su naèina na koji su se izraðivale: lijevanjem u jednom komadu, tako da nikakva dorada nije bila potrebna, ili od bronèane žice koja se savijala i krajevi bi se namotali jedan oko drugoga nekoliko puta. Obje varijante su zastupljene u materijalu iz Narone. U antièkom su svijetu takvi predmeti, dakle, alke same ili s ostacima lanaca, klinova, kukica ili, pak, meðusobno povezane, proizvoðeni i upotrebljavani za razne namjene kao za vješanje zavjesa, prekrivaèa, svjetiljaka, povezivanje dijelova namještaja i vrata, odnosno za izradu svih pomiènih zglobova na namještaju, upotrebnim predmetima ili u arhitekturi, te ih zato nalazimo razlièitih dimenzija i težina, izraðenih od raznih materijala. Sasvim ih sigurno posjeduje svaki muzejski depo.152 Primjerci izraðeni navijanjem krajeva žice (kat. br. 46 - 50) rabili su se kao alke za vješanje privjesaka, pridržavanje dijelova neke posude, viseæe svjetiljke ili kutijice, odnosno kao pomièna veza dvaju dijelova neke veæe konstrukcije. Primjercima pod kataloškim brojem 46 i 50 dio izmeðu navoja nije saèuvan, a kod ostalih je spoj izmeðu dva navijena kraja izveden jednostavno, savijanjem dvaju žica jedne oko druge. Alke su uglavnom bile puni krugovi izraðeni lijevanjem u raznim dimenzijama prema namjeni. U sluèajevima kada se alka morala prièvrstiti za veæ fiksirani dio, dakle kada se ušica za alku izraðivala npr. lijevanjem zajedno s recipijentom, bilo je jedino moguæe provuæi žicu kroz ušice i potom je saviti i uèvrstiti kako bi dalje pridržavala potrebne elemente. To se dobro vidi na primjerku viseæe svjetiljke iz Heddernheima,153 pronaðene u grobu, datirane u 3. st., gdje su korištene za povezivanje lanaca koji su bili dio konstrukcije, a ujedno i kao ukras. Primjerci iz Siska, koji odgovaraju naronitanskim, saèuvani su obješeni na narukvicu na kojoj su vjerojatno pridržavali privjesak154 s dijelovima lanaca155 ili privjescima što pojašnjava namjenu tih predmeta.156 Svi ti elementi vidljivi su na bronèanoj posudi za kuhanje iz Pompeja gdje je konstrukcija za vješanje izraðena od alke izraðene lijevanjem, kroz koju je provuèena alka savijenih krajeva na koju su prièvršæeni lanci koji su za posudu vezani alkama savijenih krajeva.157 KATALOG 34. inv. br. H 1417; alka Narona; rimsko razdoblje; bronca; promjer vanjski: 2,7 cm, unutarnji 2,2 cm, bronèana alka izraðena lijevanjem, s unutrašnje i vanjske strane ima plitak utor po cijeloj dužini; smještaj: Arheološki muzej Split sl. 34 35. inv. br. H 3781; alke; Narona; rimsko razdoblje; bronca; promjer unutrašnji: 1,9 cm; vanjski 2,1 cm, osam tankih alki od kojih su tri meðusobno spojene, odnosno provuèene jedna kroz drugu, a pet ih je pojedinaènih; kako sve imaju isti promjer, možda su bile sve povezane i tvorile neku vrstu ukrasnoga lanca, presjek im je pravokutan; smještaj: Arheološki muzej Split sl. 35 36. inv. br. 229, alka; Narona; rimsko razdoblje; bronca; promjer: vanjski 5,4 cm, unutrašnji 4,1 cm, alka izraðena lijevanjem u jednom komadu; smještaj: Arheološka zbirka Narona sl. 36 37. inv. br. 1239, alka; Narona; rimsko razdoblje; bronca; promjer vanjski 1,5 cm, unutrašnji 1,3 cm, bronèana alkica otvorenih krajeva; smještaj: Arheološka zbirka Narona sl. 37 38. inv. br. H 3015; alka s klinovima Narona; rimsko razdoblje; bronca; promjer alke vanjski: 3,1 cm; unutrašnji 2,5 cm, na alci romboidna presjeka dva dvostruka klina pomoæu kojih se prièvršæivala na podlogu, tako da bi se klinovi provukli kroz za to predviðene rupice, a zatim bi se raširili 141 Antièki metalni predmeti iz Narone i tako pridržavali alku uz podlogu; smještaj: Arheološki muzej Split sl. 38 39. inv. br. 230, alka; Narona; rimsko razdoblje; bronca; promjer: vanjski 3,6 cm, unutrašnji 2,4 cm, alka izraðena lijevanjem u jednom komadu, na alku je prièvršæen dio kukice za vješanje; smještaj: Arheološka zbirka Narona sl. 39 40. inv. br. H 3414; alka s lancima i kukama za vješanje; Narona; Carstvo; bronca; promjer alke najveæi 4,5 cm, najmanji 2,6 cm, dužina lanca s kukicom 5,2 cm, drugi lanac s kukicom 8,6 cm, kukica 2,1 cm, elipsoidna alka od tanke bronèane žice kružnoga presjeka, na njoj su dva lanca razlièite duljine koja završavaju kukicama za vješanje, te jedna kukica prièvršæena na alku bez lanca; smještaj: Arheološki muzej Split sl. 40 41. inv. br. 196, alka i lanci; Narona; rimsko razdoblje; bronca; promjer vanjski 3,5 cm, unutrašnji 3,2 cm, duž. lanca 1,2 cm, alka izraðena lijevanjem u jednom komadu, ulomak jednog lanca visi s alke; smještaj: Arheološka zbirka Narona sl. 41 42. inv. br. 1240, alka i lanci; Narona; rimsko razdoblje; bronca; promjer vanjski 3,7 cm, unutrašnji 3,1 cm, duž. prvoga lanca 11,4 cm, drugoga 2,2 cm, treæega 46 cm, alka od bronèane žice kojoj su krajevi spojeni tako da su navijeni jedan oko drugoga, tri lanca od isprepletene žice vise s alke; smještaj: Arheološka zbirka Narona sl. 42 43. inv. br. 1241, alka i lanci; Narona; 142 rimsko razdoblje; bronca; promjer vanjski 3,4 cm, unutrašnji 2,8 cm, duž. lanaca: prvoga 3,3 cm, drugoga 3,4 cm, treæega 3,6 cm, èetvrtoga 6,6 cm, alka izraðena lijevanjem u jednom komadu, èetiri lanca od isprepletene žice vise s alke, na jednome saèuvana kukica za vješanje; smještaj: Arheološka zbirka Narona sl. 43 44. inv. br. 1242, alka i lanci; Narona; rimsko razdoblje; bronca; promjer vanjski 3,1 cm, unutrašnji 2,5 cm, duž. lanaca: prvoga 8,5 cm, drugoga 8 cm, ulomak alke, dva lanca od isprepletene žice vise s alke; smještaj: Arheološka zbirka Narona sl. 44 45. inv. br. 1243, alka i lanci; Narona; rimsko razdoblje; bronca; promjer vanjski 2,8 cm, unutrašnji 2,6 cm, duž. lanaca: prvoga 8 cm, drugoga 6 cm, treæega 12,5 cm, èetvrtoga 12,2 cm, alka od bronèane žice kojoj su krajevi spojeni tako da su navijeni jedan oko drugoga, èetiri lanca od isprepletene žice vise s alke; smještaj: Arheološka zbirka Narona sl. 45 46. inv. br. H 1416; alka; Narona; rimsko razdoblje; bronca; promjer alke vanjski 2,5 cm, unutrašnji 2 cm, alka od žice kružnoga presjeka, saèuvani su samo navoji, s jedne strane tri, a s druge pet navoja, dok žica izmeðu nedostaje; smještaj: Arheološki muzej Split sl. 46 47. inv. br. H 2599; alka; Narona; rimsko razdoblje; bronca; promjer alke vanjski 2 cm, unutrašnji 1,7 cm, alka od tanke žice kružnoga presjeka, krajevi žica su isprepleteni i s obje strane s po tri navoja prièvršæeni jedan za drugoga; smještaj: Arheološki muzej Split sl. 47 Izdanja HAD-a 22/2003., 129-167 48. inv. br. 1237, alka; Narona; rimsko razdoblje; bronca; promjer: vanjski 3,3 cm, unutrašnji 2,8 cm, alka od savijene žice spojena tako da su krajevi savijeni jedan oko drugoga; smještaj: Arheološka zbirka Narona sl. 48 49. inv. br. 1238, alka; Narona; rimsko razdoblje; bronca; promjer: vanjski 3 cm, unutrašnji 2,4 cm, alka od savijene žice kojoj su krajevi spojeni tako da su navijeni jedan oko drugoga; smještaj: Arheološka zbirka Narona sl. 49 50. inv. br. 197, alka; Narona; rimsko razdoblje; bronca; promjer: vanjski 2,7 cm, unutrašnji 2,2 cm, ulomak alke kojoj su krajevi bili spojeni savijanjem krajeva; smještaj: Arheološka zbirka Narona sl. 50 DIJELOVI BRAVE Na rekonstrukciji iz Nida-Heddernheima 158 može se vidjeti kako su rabljeni predmeti pod kat. br. 51 i 52, a to su pomièni dijelovi brave, koji su šarkom bili povezani za èvrsti dio.159 Da bi se brava zakljuèala, taj dio se spuštao, a èetvrtasti okvir provlaèio se kroz otvor i s unutrašnje strane bi se kroz njega provukla šipka. Taj dio bio je vidljiv i zato izraðen u raznim oblicima i ukrašen. Naronitanskim primjercima je okvir s donje strane, pomoæu kojega bi se zakljuèavala brava, èetvrtasta oblika, a na suprotnom kraju je rupica kroz koju je prolazila zakovica kojom bi se prièvrstila za tijelo kutijice. Ukras se sastoji od urezanih ravnih ili prekriženih linija, a kod primjerka kat. br. 51 i rovašenim trokutima uz rubove. Oblik im se razlikuje samo utoliko što se primjerak pod kat. br. 51 postupno širi trokutasto prema dijelu gdje je rupica za zakovicu, dok se drugi primjerak (kat. br. 52), širi naglo u dijelu s okvirom i ponovno se lagano sužava na drugoj strani. Razlièit ukras i oblik, ali i razlièita debljina dijela za provlaèenje kroz otvor na kutiji, dokazuje da su pripadale razlièitim kutijicama. Ovakvi se predmeti datiraju samo okvirno zbog tipološke nerazvijenosti, te se u sliènim oblicima pojavljuju u cijelom razdoblju Carstva. Primjerak iz Intercise,160 oblikom i ukrasom slièan našim primjercima, datiran je u kasnoantièko razdoblje, onaj iz groba s lokaliteta Aranyárok161 slièniji je našem drugom primjerku (kat. br. 52). Takvi okovi brave iz Ptuja,162 i Emone163 razlikuju se od naših primjeraka po obliku, koji je nešto razraðeniji, dok im je ukras izveden na isti naèin kao kod naronitanskih primjeraka. Autori koji su se detaljno bavili ovakvim materijalom drže da je taj naèin kopèanja karakteristièan za istoène dijelove Carstva.164 KATALOG 51. inv. br. H 1411; pomièni dio brave; Narona; Carstvo; bronca; dužina 5,2 cm; visina 1,6 cm, širina (u najširem dijelu) 1,15 cm, pomièni dio brave širi se trokutasto, a na najširem dijelu ima rupicu koja je služila za povezivanje s nepomiènim dijelom brave, na užem dijelu s donje strane je èetvrtast okvir koji se uvlaèio u bravu i provlaèenjem šipkice kroz njega brava se zakljuèavala, s gornje strane je ukrašen rovašenim trokutima uz rub i urezanim linijama koje su na sredini prekrižene; smještaj: Arheološki muzej Split sl. 51 52. inv. br. H 4216; pomièni dio brave; Narona; Carstvo; bronca; dužina 5,6 cm; visina 1,2 cm, širina (u najširem dijelu) 1 cm, pomièni dio brave širi se trokutasto, a na širem kraju ima rupicu koja je služila za povezivanje s nepomiènim dijelom brave, na užem dijelu s donje strane je èetvrtast okvir koji se uvlaèio u bravu i provlaèenjem šipkice kroz njega brava se zakljuèavala, s gornje strane je ukrašen, na mjestu gdje se širi, urezanim linijama u obliku slova X; smještaj: Arheološki muzej Split sl. 52 KLJUÈEVI U rimsko doba je osim ruènih sustava za zakljuèavanje pomoæu zasuna, bio u uporabi i mehanizam s kljuèanicom (claustrum) i kljuèem (clavis), koji se prema bitnim znaèajkama mogu podijeliti na tri grupe. Prvoj grupi pripadaju mehanizmi s direktnom intervencijom kljuèa na zasun, u kojem bi se kljuè uvuèen u kljuèanicu zapeo za zasun i povlaèenjem u stranu mehanizam bi se otvarao, odnosno zatvarao. 143 Antièki metalni predmeti iz Narone Drugi je sustav potezanja ili dvostrukoga guranja, koji se javlja još od protohistorijskoga vremena, ali je naknadno usavršavan i razvijan, te je u vrijeme Rimskoga Carstva najviše rabljen. Kljuè bi se uvukao u kljuèanicu, koja je bila u obliku slova L, a potom bi se gurao prema gore tako da bradica kljuèa proðe kroz odgovarajuæe otvore na zasunu. Na taj naèin bi se podigao klin koji blokira zasun, a koji je pritisnut odozgo oprugom. Dok je kljuè u zasunu on je, dakle, osloboðen te ga je moguæe pomoæu kljuèa pomicati lijevo-desno i na taj naèin otkljuèavati, odnosno zakljuèavati bravu. Nakon otvaranja kljuè bi ostajao u bravi, a bilo ga je moguæe izvaditi tek nakon ponovnoga zakljuèavanja. Taj sustav rabio se za zakljuèavanje vrata, ali i dijelova namještaja, kutijica i sliènih predmeta. Treæi sustav u poèetku se rabio samo za škrinje i kozmetièke kutijice, a od 2. st. je opæenito prihvaæen, te se uz neke promjene rabi i do danas. Radi se o mehanizmu vrtnje kod kojeg se kljuè uvlaèi u bravu, vrti u odreðenu stranu pri èemu bradica kljuèa oslobaða polugu koja blokira zasun, ulazi u utor na zasunu i gura ga na željenu stranu. Kod toga sustava rabe se kljuèevi cilindrièna tijela koje može biti šuplje (ženski kljuè) ili puno (muški kljuè). Saèuvana tri primjerka iz Narone rabljena su za otkljuèavanje dvostrukim guranjem. Veæ smo spomenuli da su kljuèevi ostajali u bravi dok je bila otkljuèana pa je to vjerojatno uvjetovalo ukrašavanje drška i tijela kljuèa, pogotovo bronèanih primjeraka (osim bronèanih rabljeni su i željezni) izraðivanih lijevanjem u kalup. Èesto im je vrh bio u obliku životinjske glave, uglavnom lava, psa ili pantere koji su u antici bili simboli zaštite i èuvanja. Naš bronèani primjerak (kat. br. 55) ima prstenastu glavu s kružnim presjekom alke ispod koje su dvije istake, a tijelo je podijeljeno u dva dijela, što je uobièajeno za taj tip kljuèeva. Gornji dio je pravokutna presjeka, a donji je uži, èetvrtast. Izmeðu njih je trostruko narebrenje. Taj prijelaz oznaèava mjesto do kojeg se kljuè uvlaèio u kljuèanicu, odnosno kljuè bi se prilikom uvlaèenja zaustavio jer je kljuèanica bila uža od gornjega dijela tijela kljuèa. Za razliku od bronèanih, željezni primjerci su redovito jednostavnije izvedbe, što je sluèaj i s našima. Glava im je prstenasta s nepravilnim polukružnim presjekom, a tijelo trapezoidno, jednostavno oblikovano. Nešto iznad polovice tijela primjerka kat. br. 54 umetnuta je bronèana vrpca koja je oznaèavala mjesto do kojeg se kljuè trebao uvuæi u kljuèanicu, a kod primjerka kat. br. 53 tu je ulogu imao dvostruk urez na donjoj polovici tijela. Bradica kljuèa je okomita na tijelo i razlièitih oblika koji su odgovarali otvorima na zasunu brave. 144 Dva željezna primjerka (kat. br. 53, 54) iz Narone jednostavna su oblika dok bronèani (kat. br. 55) ima razvijeniji oblik, ali svi su tipièni predstavnici ovakvih predmeta, kakvi se mogu naæi na podruèju cijeloga Carstva, i to bronèani165 kao i željezni primjerci.166 Rijetko su se izraðivali kombinacijom dvaju metala, i u tom sluèaju bi bradica i tijelo bili izraðeni od željeza, a vrh od bronce. Izraðivali su ih clavicarii, majstori za kljuèeve, a dosad nije potvrðeno postojanje specijaliziranih radionica za proizvodnju kljuèeva.167 Prosjeèna dužina im je izmeðu 6 i 8 cm, premda su pronaðeni primjerci i do 21 cm dužine, a postojali su i iznimno mali primjerci koji su otkljuèavali kutijice, za koje su kljuèevi èesto bili izraðivani od slonovaèe ili kosti. Takvih primjeraka nemamo saèuvanih u Naroni.168 Premda pretežno smatrani za upotrebni predmet, kljuèevi su u antici nosili odreðenu simboliku. Kao atribut pripisivali su se istoènjaèkim božanstvima, štovanim u misterijima, a sveæenici i sveæenice tih božanstava, koji su posjedovali kljuè hrama, nosili su ga kao statusni simbol. Kljuè je otvarao i zatvarao vrata i u simboliènom smislu znaèio moguænost ulaska u drugi svijet, odnosno odvajanja dvaju svjetova. Zato su stele, u grèkom, a kasnije i u rimskom svijetu, bile u obliku vrata, èesto s bravom na njima, a i u grobovima se ponekad kljuè prilagao uz pokojnika.169 KATALOG 53. inv. br. 112, kljuè; Narona; rimsko razdoblje; željezo; duž. 8 cm, duž. dijela za otkljuèavanje 2,7 cm, šir. 1,5 cm, promjer alke 2,3 cm, alka na vrhu je nešto šira od tijela kljuèa, pravokutna presjeka, kao i tijelo koje se postupno sužava tako da ima trokutast oblik, na sredini dva ureza, nazubljeni dio kojim se otkljuèavalo na dnu je savijen, ima èetiri zupca; smještaj: Arheološka zbirka Narona sl. 53 54. inv. br. 113, kljuè; Narona; rimsko razdoblje; željezo; duž. 7,2 cm, duž. dijela za otkljuèavanje 2,7 cm, šir. 1,4 cm, promjer alke 2 cm, alka na vrhu je nešto šira od tijela kljuèa, pravokutna presjeka, kao i tijelo koje se postupno sužava tako da ima trokutast oblik, na sredi- Izdanja HAD-a 22/2003., 129-167 ni umetnuta bronèana vrpca, nazubljeni dio kojim se otkljuèavalo ima èetiri zupca; smještaj: Arheološka zbirka Narona sl. 54 55. inv. br. 1232, kljuè; Narona; rimsko razdoblje; bronca; duž. 5 cm, duž. dijela za otkljuèavanje 2 cm, šir. 0,9 cm, promjer alke 1,6 cm, s donje strane alke dvije polukružne istake, tijelo je ravno do sredine gdje su naznaèena tri rebra, potom se naglo sužava i lomi pod pravim kutom u nazubljeni dio; smještaj: Arheološka zbirka Narona sl. 55 naslona za glavu ili noge, a kako su ujedno bili i ukrasni dio ležaljke, majstori (od ponekih su imena saèuvana do danas) su se posebno trudili prilikom njihove izrade. Motivi koji su zastupljeni nisu se bitno mijenjali od helenizma kroz èitavo rimsko razdoblje. Najèešæi su: glave konja, magaraca, glave i poprsja satira i menada, ali naðeni su i drugaèiji oblici kao glave labuda, pataka, lavova, slonova, poprsja Erota, Dionizija i Afrodite.173 Iz antièke Narone su tri okova ležaljke. Na jednom (kat. br. 57) je prikazana glava lava, a preostala dva (kat. br. 58) su vjerojatno pripadala istoj ležaljci, jer je na njima identièan prikaz ženskoga poprsja kakvo je prikazano na predmetu iz British Museuma u kombinaciji s glavom konja, a prikazuje Artemidu,174 ista kombinacija motiva naðena je i u Rimu.175 UKRASNI VRH KLINA KATALOG Od rane antike u uporabi je klin koji je služio za uèvršæivanje dijelova namještaja, okvira, prozora i vrata, te konjske opreme. Èini se da su važnu ulogu imali i kod èaranja i magijskih obreda.170 Izraðivali su se od kosti, željeza ili bronce, a glava klina, koja je služila i kao ukras, mogla je biti pozlaæena, posrebrena ili èak izraðena od tih materijala. Naš primjerak (kat. br. 56) ima saèuvanu samo glavu, a sudeæi po analogijama tijelo je moglo biti kružnoga presjeka.171 Glava ima kuglast vrh, a u donjem dijelu se zvonoliko širi, ukrašena je rebrima po sredini i pri dnu. 57. H 1366; fulcrum, rubni dio ležaljke; Narona; antika; bronca; vis. 9,3 cm, duž. 16,6 cm, šir. 4 cm, prikaz lavlje glave; smještaj: Arheološki muzej Split sl. 57 KATALOG 56. inv. br. 1233, ukrasni vrh klina; Narona; rimsko razdoblje; bronca; vis. 2,2 cm, promjer 1,9 cm, profiliran bronèani predmet, vjerojatno ukrasni završetak nekoga predmeta; smještaj: Arheološka zbirka Narona sl. 56 RUBNI DIJELOVI LEŽALJKE Antièke ležaljke (lectus) rabile su se za sjedenje više osoba ili pak za ležanje i odmaranje, te u triklinijima, blagovaonici s tri klupe. Uvijek su imale izdignut naslon za glavu, a èesto i za noge, koji su bili prilagoðeni za oslanjanje prilikom odmaranja. Pozlaæene i posrebrene ležaljke, ili one izraðene u cijelosti od tih metala, spominju se u antièkim izvorima, ali nisu saèuvane.172 Uglavnom su bile drvene tako da su se saèuvali samo metalni dijelovi, kao rubna ojaèanja (fulcrum) 58. H 1367; fulcrum, rubni dijelovi ležaljke; Narona; antika; bronca; vis. 6,5 cm, duž. 16,4 cm, deblj. 3,7 cm vis. 7,5 cm, duž. 9,1 cm, deblj. 6,5 cm dva okova koja su vjerojatno pripadala istoj ležaljci, na oba identièan prikaz ženskoga poprsja; smještaj: Arheološki muzej Split sl. 58 LUCERNA Bronèana lucerna saèuvana je samo djelomièno. Na dnu ima èetvrtastu udubinu u koju se umetao stalak, ruèka je prstenasta, a nedostaje joj ukrasni dio koji je bio apliciran na gornjoj strani. Od poklopca je saèuvana samo šarka, a i prednji dio nedostaje pa nismo sigurni u izgled nosa lucerne. Oblik i naèin izrade navode da je svrstamo u koptske proizvode saèuvane na podruèjima koja su u kasnoantièkom razdoblju imala razvijene trgovaèke veze sa središtima ranokršæanske kulture na istoènom Sredozemlju. Premda velik dio lucerne nedostaje, na osnovi saèuvanih znaèajki može se odrediti da pripada tipu 145 Antièki metalni predmeti iz Narone Ivany XXXV.176 Niska noga, zaobljeno tijelo, prstenasta ruèka s aplikom, za koju znamo da ju je imao i naš primjerak, i kružni poklopac lucerne iz Toronta177 koja je datirana u 6. st., samo se èini da je naša bila nešto kraæa, pa bi joj bliža po obliku bila ona iz Linza178 koju je autor datirao u 4. st., te iz Münchena179 koji je datiran u drugu polovinu 4. st. U tipologiji svjetiljaka iz Mainza idu u kršæanske svjetiljke.180 Primjerak iz Salone181 datiran je u 5., 6. st. KATALOG 59. inv. br. 1234, lucerna; Narona; 4., 5. st.; bronca; duž. 10, 8 cm, vis. s ruèkom 6 cm, šir. 4,9 cm, lucerna, nedostaje poklopac, saèuvana je šarka za poklopac, niska prstenasta noga na dnu ima jednu urezanu liniju, na dnu je èetvrtasto udubljenje za nasad na stalak, prstenasta ruèka, nedostaje joj ukrasni dio, nos lucerne nije saèuvan; smještaj: Arheološka zbirka Narona sl. 59 RUÈKE POSUDA I NOŽA Bronèana polukružna ruèka (kat. br. 60) je, sudeæi po dimenzijama, bila dio neke manje posude ili kutije, za koju je bila prièvršæena pomoæu kukica na obje strane koje su se provlaèile kroz za to predviðene ušice na posudi ili kutiji. Ovakva je ruèkica situle iz Royal Ontario Museuma u Torontu datirana u 2. st.,182 a ona s kozmetièke kutije iz Trenta datirana je u sredinu 1. st.183 Nešto veæa i s krajevima oblikovanim u obliku labuðe glave je primjerak iz Muzeja u Trevizu u Italiji, a datiran je u 1.- 2. st. Èini se da su ruèke poput naše uglavnom imale ukrašene krajeve u obliku cvijeta, labuðe glave i bile su kuglièastih ili profiliranih završetaka. Meðu primjercima iz Panonije184 samo nekoliko nemaju nikakav ukras, kao što je sluèaj s primjerkom iz Narone. Drugi primjerak (kat. br. 61) je istoga oblika, ali za razliku od prvoga, kojemu je presjek kružan, kod ovoga primjerka je romboidan, a savijeni vrhovi su profilirani, što je èest oblik u Rimskom Carstvu.185 Ovakve su ruèkice rabljene kao ruèke zrcala,186 posuða i dijelova namještaja, ili za vješanje bronèanih187 i staklenih balzamarija.188 146 Ruèka, vjerojatno vrèa, saèuvana je dijelom; nedostaje donji dio kojim je prianjala za tijelo posude, te jedan krak kojim je bila prièvršæena za obod. Na saèuvanom kraku vidljiva je polukružna ukrasna istaka, a na vrhu ruèke èetvrtasta istaka za naslanjanje palca. Radi se o ruèki bez zgloba za poklopac. Upravo je dio koji nedostaje, a to je onaj kojim je ruèka prianjala za tijelo posude, èesto presudan za detaljnije datiranje i odreðivanje pripadnosti radionici, odnosno podrijetla posude. Ovakve su ruèke èesto imale srcolike završetke koji su mogli biti ukrašeni volutama ili su nosile figuralne i vegetabilne motive na tom dijelu. Naš primjerak (kat. br. 62) je jednostavne izrade, sa skromnim ukrasom, a ovakvi su primjerci iz Veszpréma u Maðarskoj189 sa saèuvanom maskom na donjem dijelu ruèke datirani u 1. st. pr. Kr., ali sliènih primjeraka nalazimo i na drugim lokalitetima Carstva.190 Završetak ruèke (kat. br. 63) u obliku glave ovna pripadao je luksuznom primjerku s obzirom na ostatke posrebrenja i ukrasa nizova utisnutih kružnica. U Panoniji su datirani od 1. st. pr. Kr. do 2. st., s moguæom pojavom i u kasnijem razdoblju.191 Èešæe se javljaju u istoènim dijelovima Carstva, nego u zapadnim. Ruèka sa završetkom u obliku ovnove glave saèuvana je i na posudi iz Nide-Heddernheima,192 te na plitkoj posudi koja se èuva u Berlinu.193 Daljnje analogije nalazimo u Augstu194 gdje je navedena kao držak noža datiran u 1. st., dok je nalaz iz groba br. 14 u Aquincumu195 datiran u prvu treæinu 3. st., a primjerak iz Milana196 u klaudijevsko vrijeme. Dimenzije naronitanskoga primjerka dopuštaju da se odredi kao ruèka noža, kojima je uobièajen presjek bio kružan ili poligonalan, a na dijelu gdje se spajala s oštricom bila je sužena i imala utor u koji bi se oštrica uèvrstila. Najèešæi završeci su u obliku psa, glave ovna, stilizirane ruke ili glave žene. Ukras obièno teèe u pojasevima oko drška, a èest motiv je stiliziran list, zatim kružnice, a rjeðe razni geometrijski ukrasi. Gustoæa je tih nalaza velika na podruèju Švicarske, Austrije, ima ih u vojnim logorima na Rajni, a nalaze se i u Velikoj Britaniji.197 U nas postoji primjerak pronaðen u Ninu. 198 Uporaba nije konaèno definirana, nalaženi su i na vojnim i civilnim lokalitetima. Datiraju se, uglavnom, u vrijeme 1. st. Neki autori drže da su raniji oni kružnoga presjeka, poput našeg primjerka. Datacije se za veæinu predmeta kreæu u okviru 1. st., i to èešæe od sredine do kraja toga stoljeæa, ali raniji primjerci datiraju se veæ od poèetka i u prvu polovinu. Postoje primjerci koji idu i u drugo stoljeæe. Izdanja HAD-a 22/2003., 129-167 KATALOG 60. H 3399, ruèka posude Narona; rimsko razdoblje; bronca; širina 6,7 cm, visina 4,2 cm, polukružno savijena ruèka, na oba kraja savijena prema van kako bi se mogla prièvrstiti za posudu, presjek je kružan, neukrašen; smještaj: Arheološki muzej Split sl. 60 61. inv. br. 1246, ruèka posude; Narona; rimsko razdoblje; bronca; šir. 5,2 cm, ruèkica romboidna presjeka polukružnoga oblika, krajevi su savijeni prema van i stvaraju ušice pomoæu kojih je ruèka bila prièvršæena za posudu; smještaj: Arheološka zbirka Narona sl. 61 62. inv. br. H 3401, ruèka posude; Narona; rimsko razdoblje; bronca; vis. 7,5 cm, ruèka trokutasta presjeka, nedostaje donji dio koji je prianjao uz tijelo posude, ruèka je polukružno izvijena, na vrhu ima èetvrtastu istaku, odatle se izdvajaju dva kraka kojima je bila prièvršæena za obod posude, saèuvan je samo jedan krak koji na sredini ima polukružnu istaku; smještaj: Arheološki muzej Split sl. 62 63. inv. br. 1245, dio ruèke patere; Narona; 2., 3. st.; bronca, posrebrenje; duž. 4,9 cm, promjer 1,2 cm, dio drška sa završetkom u obliku glave ovna, ponegdje je saèuvano posrebrenje, po glavi i vratu ovna utisnuti su nizovi koncentriènih kružnica, dvostruki niz oko vrata životinje, te na zatiljku, jednostruki uz rebro koje odvaja glavu ovna od ostaloga dijela ruèke, te još jedan niz niže na tijelu; smještaj: Arheološka zbirka Narona sl. 63 KASTANJETE Idiofonski glazbeni instrumenti u antici su rabljeni u razne svrhe; kao osobni nakit, glazbeni instrument, u mjerenju vremena kao dio signalizacije za vodene sa- tove, u kazališnim predstavama za zvuène efekte, na javnim sveèanostima, utrkama u cirkusu, te kao dio vojne opreme za zastrašivanje neprijatelja. Imali su i apotropejsko znaèenje, te su rabljeni u raznim kultovima. Obièno se vezuju uz kultove Zeusa, Dioniza, Kibele, te uz eleuzinske misterije, a ponekad i uz Junonu. Preuzima ih i kršæanstvo u kojem se najviše koristilo zvono kao objava ukazanja Boga ili Duha Svetoga.199 Na pompejskim slikama ti su instrumenti èesto prikazani uz ostale simbole Izide i Dioniza, te se èini da su se najviše rabile u kultu tih božanstava.200 Iz Narone su saèuvane dvije kastanjete. Vrijeme njihove uporabe obièno se ogranièava od 1. st. pr. Kr. do vremena širenja kršæanstva. Karakteristièan oblik je: dvije konkavne okrugle ploèice koje prianjaju rubovima, uvijek imaju èetvrtast otvor na jednom dijelu uz rub kroz koji je bila provuèena metalna vrpca koja ih je spajala. Meðusobnim udaranjem proizvodile su zvuk. Naša dva primjerka (kat. br. 64, 65) se meðusobno razlikuju po naèinu profilacije, a rubovi im ne prianjaju savršeno koliko je to moguæe ustvrditi s obzirom na deformacije obaju predmeta, tako da su pripadale razlièitim parovima kastanjeta. Analogije im se èesto nalaze i u svim krajevima Carstva,201 premda nisu uvijek odreðene kao kastanjete. KATALOG 64. inv. br. 261, kastanjeta; Narona; 1. st. pr. Kr. – 4. st.; bronca; promjer 3,8 x 3,4 cm, vis. 0,9 cm (predmet je deformiran), konkavna, okrugla ploèica, profilirana, s istaknutim rubom, na jednom dijelu je ošteæena, na jednom ošteæenju su dvije stranice pravilne, èini se da je imala èetvrtast otvor smještaj: Arheološka zbirka Narona sl. 64 65. inv. br. 262, kastanjeta; Narona; 1. st. pr. Kr. – 4. st.; bronca; promjer 3,7 x 3,2 cm, vis. 1,1 cm (nedostaje dio), konkavna, okrugla ploèica, profilirana, s istaknutim rubom, na jednom dijelu je ošteæena; smještaj: Arheološka zbirka Narona sl. 65 147 Antièki metalni predmeti iz Narone VISAK Kao neizbježan instrument graditelja, rabljen za utvrðivanje pravilne vertikalne linije prilikom gradnje, nalazi se èesto, a oblik i naèin uporabe nije se promijenio ni do danas. Na vrhu uvijek ima ušicu za konop na kojem je visio, gornji mu je dio više ili manje zaravnan, a prema dnu se sužava, najèešæe su konièna oblika, mogli su biti zaoštreni ili tupi na dnu, razlièite dužine.202 Naš primjerak (kat. br. 66) je zaobljenih strana, tako da ima amforast oblik. KATALOG 66. H 3416, visak; Narona; rimsko razdoblje; bronca; vis. 4,2 cm, promjer u najširem dijelu 2,1 cm, promjer na dnu 0,4 cm, na vrhu 0,7 cm, visak amforasta oblika, najširi u ramenima, naglo se lomi i sužava, na vrhu toga dijela je rupica za provlaèenje konopca, donji dio je, takoðer, sužen; smještaj: Arheološki muzej Split sl. 66 Žlica 67. inv. br. H 4124, žlica; Narona; rimsko razdoblje; srebro; duž. 8,5 cm, duž. recipijenta 2 cm, duž. raskovanoga dijela na kraju drška 1,7 cm, žlièica ovalna plitkoga recipijenta, držak je tordiran, na kraju je ploèasto raskovan, ali nedostaje završetak toga dijela, na poèetku drška dva urezana okomita rebra; smještaj: Arheološki muzej Split sl. 67 ZAKLJUÈAK Metalni predmeti, koji potjeèu iz Narone, èuvaju se kao dio staroga fonda Arheološke zbirke u Vidu i Arheološkog muzeja Split. Ukupno je obraðeno 67 predmeta, razvrstanih prema namjeni. Datacije materijala protežu se od 1. st. pr. Kr. sve do kasnoantièkoga vremena. Ovakvi predmeti su izraðivani i rabljeni gotovo uvijek i svuda u okvirima Rimskoga Carstva, a zajedno, s dosada obraðenim materijalom, pružaju temelj za nastavak definiranja grada, kako vremenski tako i pro- 148 storno. Svakako æe rezultati obrade sustavnih istraživanja upotpuniti rezultate prouèavanja materijala iz stare zbirke. Saèuvan je prilièan broj fibula, njih dvadeset, od kojih je najranija tip Almgren 65, a najkasnija je fibula u obliku cikade iz 5. st. Najbrojnije su zastupljene aucissa fibule, a zatim lukovièaste, što se poklapa s podacima dobivenim obradom fibula iz staroga fonda u Saloni. Zastupljeni primjerci i tipovi predstavljaju tipièan materijal rimsko-provincijalne proizvodnje u vremenu od 1. st. pr. Kr. do 5. st. Osim fibula, od dijelova nošnje saèuvana je jedna pojasna kopèa datirana u drugu polovinu 4. st. i poèetak 5. st. Medicinsko-ljekarnièki instrumenti uobièajen su nalaz na svakom antièkom lokalitetu, kako u civilnim naseljima, tako i u vojnim logorima. Oblik im se nije mijenjao stoljeæima. Žlièasta sonda rabila se kao skarifikator (oštrim krajem zarezivala se koža, a proširenim dijelom su se ljekoviti sastojci unosili u ranu). Naš primjerak pronaðen je u bronèanom etuiju koji je rabljen za èuvanje medicinskih instrumenata. Spatule (lat. spathomela) su služile za pripremu lijekova, odnosno za miješanje raznih ljekovitih sastojaka u farmaciji, a mogle su se koristiti i za nanošenje boje na platno u slikarstvu, ili kao toaletni pribor. Pincete su zbog mnogostruke namjene bile raznih velièina i oblika. Primjerak iz Narone malih je dimenzija, a krakovi, od kojih je jedan savijen prema unutra, šire se prema dnu. Od nakitnih predmeta obraðen je jedan zlatni prsten s æelijom u koju je umetnuta gema s portretom mladiæa. Datiran je u 4. st. Naušnica tipa a baretta pripada u raniju varijantu tipa koji se javlja od 1. do 3. st. Zbog jednostavnije izrade, a na osnovi analogija datira se u 1. st. Privjesak u obliku falosa nošen je kao amulet, a zaštitna funkcija od uroka, nesreæe i protiv bolesti, uvjetovali su što je proizvoðen i nošen u velikom broju kroz dugo razdoblje. Dva zrcala i jedan držak zrcala jedini su kozmetièki pribor iz staroga fonda Narone. Svojim oblikom i jednostavnim ukrasom uklapaju se u onodobnu proizvodnju takvih predmeta na podruèju Rimskoga Carstva. Igla za krpanje mreža èest je nalaz na antièkim lokalitetima i pokazatelj privredne usmjerenosti nekoga podruèja ribolovu. Saèuvana igla za šivanje pripada tipu s tri ušice za nit. Velik broj predmeta pripada kuænom inventaru, kao bronèane alke koje su rabljene za vješanje zavjesa, kao dio vage, polikandila, za spajanje dijelova posuda, kutijica, odnosno kao pomièna veza dvaju dijelova neke veæe konstrukcije. Saèuvano je ukupno sedamnaest primjeraka od kojih neki s pripadajuæim lancima. Po- Izdanja HAD-a 22/2003., 129-167 mièni dijelovi brave, kljuèevi, ukrasni vrh klina, dijelovi ležaljke, lucerna, ruèke posuda, sve su to dijelovi izraðivani kao kuæni inventar, ponekad ukrašeni u skladu s ukusom vremena, a ponekad samo da zadovolje svoju namjenu. Kastanjete, idiofonski glazbeni instrument, rabljene su u razlièite svrhe; kao osobni nakit, glazbeni instrument, u mjerenju vremena kao dio signalizacije za vodene satove, u kazališnim predstavama za zvuène efekte, na javnim sveèanostima, utrkama u cirkusu, te kao dio vojne opreme za zastrašivanje neprijatelja. Imali su i apotropejsko znaèenje, te su korišteni u raznim kultovima. Obièno se vezuju uz kultove Zeusa, Dioni- za, Kabire, Kibele, uz eleuzinske misterije, a ponekad i uz Junonu. Datiraju se u širokom rasponu od 1. st. pr. Kr. do 4. st. Obraðeni predmeti uglavnom su rabljeni u svakodnevnom životu, a njihova raznovrsna namjena, raznolika kvaliteta, podrijetlo nastanka, daju uobièajenu sliku gradova toga vremena na našemu podruèju. Za veæinu materijala postoji analogija u Saloni, a važno je naglasiti da naronitanski materijal kvalitetom ni vrstom materijala ne zaostaje za materijalom drugih gradova na našem podruèju, dok brojèane parametre u ovom stupnju istraženosti, i s obzirom da se radi samo o dijelu naronitanskoga materijala, ne možemo uzimati u obzir. 149 Antièki metalni predmeti iz Narone * kataloški brojevi odgovaraju broju slike; fotografije: T. Seser, konzervacija: B. Vješnica 1 ALMGREN 1897: 34, 35, T. IV, 65. 2 BUORA, CANDUSSIO, DEMETZ 1990: 79, sl. 1. 3 JOBST 1975: 48., bilj. 202; TISCHLER 1885: 15; KONDIÆ 1961: 201, 202; GLEIRSCHER 1987a: 249; ADAM 1996: 230. 4 BUORA, CANDUSSIO, DEMETZ 1990: 78-96. 5 ADAM 1996: 229. 6 LERAT 1956: 6, T. II, 43, 44. 7 LERAT 1957: 27, bilj. 3. 8 RIHA 1994; 56, T. 11. 9 BUORA, CANDUSSIO, DEMETZ 1990: 78, bilj. 1. 10 FEUGÈRE 1985: 237, 238. 11 FAUDUET 1999: 38, T. XXIV, 181, 185. 12 GUŠTIN 1987a: 43, bilj. 46. 13 GUŠTIN 1987: 43, bilj. 47. 14 TEŽAK-GREGL 1982: 106, sl. 1, 3. 15 LOKOŠEK 1990: 97. 16 ADAM 1996: 226, T. XXV, 468, 469. 17 GLEIRSCHER 1987: 249, 250; T. 21, 16; T. 28, 1. 18 ADAM 1996: T. XXV, 468, 469. 19 LOKOŠEK 1990: T. I, II; u objavi: IVÈEVIÆ, Fibule tipa Almgren i Nova Vas iz Arheološkog muzeja Split. 20 RIECKHOFF-PAULI 1977: 8. 21 KOŠÈEVIÆ 1980: 21. 22 KOŠÈEVIÆ 1980: T. X, 62-69. 23 IVÈEVIÆ 2002: 237, T. X, 96. 24 BOJOVIÆ 1983: T. V, 41. 25 PETRU 1972: 80, T. LXI, 7, gr. 863; Tiberijev novac kovan je od 22. - 26. god., a Klaudijev od 41. - 56. god. 26 KOLŠEK 1972: 154, 8, 10. 27 MARIÆ 1968: 36. 28 IVÈEVIÆ 2002: 237, T. XI, 97, 98. 29 KOŠÈEVIÆ 1980: T. XIV; 100, T. XV, 101-103. 30 BOJOVIÆ 1983: 35, T. IX, 78, pripada inaèici 5 snažno profiliranih fibula. 31 BOJOVIÆ 1983: 35. 32 MARIÆ 1968: T. VI, 8, T. XX, 4, 24. 33 KNEZ 1992: T. 8, 8, 11, gr. 27; T. 16, 8, gr. 50; T. 20, 13, gr. 60; T. 22, 7, gr. 62; T. 25, 4, gr. 65; T. 34, 3, 4, gr. 96; T. 37, 102, gr. 102; T. 72, 5, 6, gr. 204; T. 74, 2, 3, gr. 212. 34 ISTENIÈ 2000: T. 54, 9, gr. 269; T. 95, 1, 9, gr. 464; T. 118, 10, gr. 584; T. 134, 8, gr. 619; T. 152, 8, gr. 669. 35 PLESNIÈAR-GEC 1972: T. XCI, 3, gr. 342; T. CLXXX, 9, gr. 923. 36 POPESCU 1945: 487. 37 MARIÆ 1968: 36. 38 MAROVIÆ 1959: 75. 39 RIHA 1994: 100. 40 FEUGÈRE 1985: 312. 41 MAROVIÆ 1959: 78; FAUDUET 1999: T. XI, 72; LERAT 1957: T. IV, 67. 42 MAROVIÆ 1959: 78. 43 RIHA 1994: T. 23, 3239, 3240. 150 44 KOŠÈEVIÆ 1980: T. II, 10. IVÈEVIÆ 2002: 235, kat. br. 10-13, T. I, 10-11, T. II, 1213. 46 IVÈEVIÆ 2002: 236, kat. br. 14-44, T. II, 14-20, T. III, T. IV, T. V, 37-44. 47 BOJOVIÆ 1983: T. II, 10-15; KOŠÈEVIÆ 1980: T. III, IV; RIHA 1994: T. 18, 19, 20; JOBST 1975: T. 1, 1-3; BÖHME 1972: T. 1, 17-21; GERHARZ 1987: sl. 13, 57-61; PETRU 1972: T. XCII, 20-22; KOVRIG 1937: T. IV, 32, 33; FEUGÈRE 1985: T. 117, 1503-1505, T. 118, T. 119, 1517, 1522, 1526-1528, T. 120-130, 132-135; FAUDUET 1999: T. X, 65-71, T. XI, 74; LERAT 1956: T. VII, 135, 137-150; ISTENIÈ 2000: T. 123, gr. 577, 9. 48 IVÈEVIÆ 2002: 236, kat. br. 51-75, T. VI, 51-57, T. VII, T. VIII, 68-75. 49 KOŠÈEVIÆ 1980: T. IV, V; RIHA 1994: T. 21, T. 22, 23122318; BÖHME 1972: T. 2, 22; GERHARZ 1987: sl. 13, 62-65, sl. 14, 68, 72, 73; KOVRIG 1937: T. IV, 28, 29; FEUGÈRE 1985: T. 130, 1633, T. 131, 1634, T. 136, 1700, 1701, 1705, 1706; LERAT 1956: T. VII, 128-132; ISTENIÈ 2000: T. 95, gr. 471, 13. 50 MAROVIÆ 1959: 78, sl. 18,2; 30,5; bilj. 113, 114. 51 RIECKHOFF-PAULI 1977: str. 14-16. 52 IVÈEVIÆ 2002. 53 RIECKHOFF-PAULI 1977: T. 3, 54; RIHA 1994: T. 23, 2358; THILL 1969: T. 12, 141; KOŠÈEVIÆ 1980: T. XXVII, 237; KOVRIG 1837: T. XXVI, 11. 54 RIHA 1994: 119. 55 FEUGÈRE 1985: 331. 56 IVÈEVIÆ 2002: 239, kat. br. 132-135, T. XV, 132-135. 57 RIHA 1994: T. 27, 2438, 2440; RIECKHOFF-PAULI 1977: T. 4, 65, 67, 63, 66; FEUGÈRE 1985: T. 140, 1753. 58 BOJOVIÆ 1983: 52. 59 BEHRENS 1954: T. 2,7. 60 RIHA 1994: 144, tip 6.2, T. 36, 2713. 61 FEUGÈRE 1985: T. 139, 1742. 62 JOBST 1975: 66, T. 21, 151. 63 KOŠÈEVIÆ 1980: 28, T. XXIV, 195. 64 BOJOVIÆ 1983: T. XXIII, 217-225. 65 KONDIÆ 1961: 206, T. IV, 38-40. 66 KOVRIG 1937: T. X, 98. 67 IVÈEVIÆ 2000: 140, kat. br. 47-61, T. X - T. XV, 61. 68 JOBST 1975: 189, kat. br. 36, T. 36, 256. 69 FEUGÈRE 1985: 423-426, T. 162, 3036, T. 163, 2038; FAUDUET 1999: 63, 64, T. XXI, 158-160. 70 RIHA 1994: lukovièaste fibule su u njegovoj tipologiji za Augst Rauriacum svrstane u tip 6.5, a one poput naše u tip 6.5.3B, 147, 148, T. 37, 2731. 71 BOJOVIÆ 1983: 85, T. XLVII, 417, 421. 72 KOVRIG 1937: T. XXXVI, 1,3. 73 GERHARZ 1987: 98, T. 17, 143-145. 74 FAUDUET 1999: T. XVIII, 141, 142; GILLES 1984: 301, kat. br. 156 j, k. 75 BÖHME 1972: 46, T. 31, 1217, 1219. 76 JOBST 1975: 124, T. 49, 356. 45 Izdanja HAD-a 22/2003., 129-167 77 113 78 114 RIHA 1994: 177, T. 47. FEUGÈRE 1985: 417-419, T. 158, 1991-1995. 79 BOJOVIÆ 1983: T. XXXI, 303, 304, 307. 80 Za pojasne kopèe ih drže M. SAGADIN 1979: 306-307; T. 6, 16, 17; T. 7, 1, 2; Lj. PLESNIÈAR-GEC 1972: 252; T. CLXIX, 7, 8, gr. 732. 81 VINSKI 1957: 187, sl. 12. 82 SAGADIN 1979: 308, 309; T. 7, 10-12; BURGER 1966: T. 94, gr. 15, 2; T. 100, 106; T. 100, gr. 97, 2; T. 101, gr. 11, 2; T. 101, gr. 121, 1; T. 102, gr. 127, 2; T. 102, gr. 133, T. 111, gr. 220, 1; T. 113, gr. 241, 1; T. 122, gr. 336, 4; T. 124, gr. 249, 3; PLESNIÈAR-GEC 1967: T. 3, 8, gr. 6. 83 VIŠIÆ-LJUBIÆ 1994: 228, kat. br. 17, 18. 84 STARE 1952: 139. 85 MIGOTTI I OSTALI 1998: 18, kat. br. 18; BULLINGER 1969: T. XX, 5, 5a; SÁGI 1960: T. 53, 9; NAKIT 1981: 180, kat. br. 323. 86 Primjerak listolike sonde iz Narone veæ je ranije objavljen u novijoj literaturi, te ga ovdje ne obraðujemo; IVÈEVIÆ 1999: 112, kat. br. 124, sl. 21. U istom èlanku objavljeni su i ostali medicinsko-ljekarnièki instrumenti koji se èuvaju u Arheološkom muzeju Split: srebrna žlièica (H 1557, IVÈEVIÆ 1999: 111, 122, kat. br. 6, l. 3); bronèana lopatica (H 6076, IVÈEVIÆ 1999: 113, 141, kat. br. 182), bronèana pinceta (H 6077, IVÈEVIÆ 1999: 113, 143, kat. br. 196) i bronèana kirurška kvaka (H 5981, IVÈEVIÆ 1999: 120, 147, kat. br. 228). 87 GREGL 1982: 179, T. 1, 2, 3. 88 Muzeji 1954: 65, 43. 89 Antièka bronca 1969: 138, sl. 275. 90 IVÈEVIÆ 1999: 111, 112, kat. br. 33-147, sl. 12-22. 91 Pompeji Wiederentdeckt 1994: 184, kat. br. 34. 92 KÜNZL 1982: T. 16, 30-35; T. 18, 9, 11, 12; T. 79. 93 Die Römer 1983, 271, kat. br. 232 a-e. 94 GREGL 1982: T. 8, 9, 10; Muzeji 1954: 64, sl. 42; IVÈEVIÆ 1999: kat. br. 179, sl. 39; kat. br. 148-188, sl. 23-33. 95 Pompeji Wiederentdeckt 1994: 184, kat. br. 38. 96 GREGL 1982: T. 7, 2, 3. 97 FEUGÈRE, KÜNZL, WEISSER 1985: T. 7,7. 98 IVÈEVIÆ 1999: 113, kat. br. 189-199, sl. 34-36. 99 KÜNZL 1982: T. 4, Pompeji; T. 34, 11, Reims; T. 50, 8-11, Pariz. 100 BONOMI 1984: T. 3, 17. 101 KÜNZL 1982: T. 68, 3,4.4 102 IVÈEVIÆ 1999: 120, sl. 50. 103 BUCHI 1992: 276, sl. 210. 104 CASCINO i dr. 1999: 257, kat. br. 327. 105 PETRU 1972: T. L, 1, 2, gr. 767. 106 BÓNIS 1968: 28, sl. 9. 107 MIHOVILIÆ 1979: 228. 108 MIHOVILIÆ 1979: T. II, 12. 109 GUIRAUD 1989: 188, sl. 26. 110 GUIRAUD 1989: 189, sl. 29. 111 JOVANOVIÆ 1978: 14. 112 POPOVIÆ 1992: 11, 30, kat. br. 38, sl. 38. MIGOTTI I OSTALI 1998: 63, kat. br. 196, g, h. I monili 1997: 17, bilj. 14, 15. 115 PETRU 1972: T. CXVI, 1. 116 MIHOVILIÆ 1979: 229, T. III, 1, 15. 117 KOŠÈEVIÆ 1991: 13, T. I, 8. 118 Pompeji Wiederentdeckt 1994: 262, 263, kat. br. 197. 119 I monili 1997: kat. br. 256, T. XXVI, 256. 120 I monili 1997: 17, 30, 31,T. II, 20, 22, 23. 121 JOVANOVIÆ 1978: 33, 34, sl. 60. 122 KOŠÈEVIÆ 1991: 45, T. V, 59. 123 GALLIAZZO 1979: 124. 124 KOHLERT-NÉMETH 1988: 68, kat. br. 3. 125 KOŠÈEVIÆ 1991: 45. 126 GALLIAZZO 1979: 124, 125. 127 Homo faber 1999: 269, kat. br. 350. 128 BOLLA 1997: 112, T. LII, 152-156, T. LIII, 157. 129 IVÈEVIÆ 2002: 332, kat. br. 8-11, sl. 8-11. 130 PETRU 1972: T. VI, 2. 131 PETRU 1972: T. XVI, 2, gr. 110, T. XXXII, 20, gr. 489, T. XXXV, 26, gr. 545, T. XXXVIII, 5, 566, T. XLIX, 20, gr. 764, T. LXXVIII, 2, gr. 6; PLESNIÈAR-GEC 1972: T. XVIII, 15, gr. 75, T. CLXIII, 8, gr. 713. 132 BOLLA 1988: 107-Via della Comenda, tomba 7, T. LXVII, 25/29. 133 DAUTOVA-RUŠEVLJAN 1973: 198, T. XII, 61, 62. 134 CERMANOVIÆ-KUZMANOVIÆ I OSTALI 1975: 375, gr. 323. 135 HAYES 1984: 195, sl. 333. 136 TOPÁL 1993: 54, T. 75, 22. 137 IVÈEVIÆ 2002: 332, kat. br. 3-5, 9, sl. 3-5, 9. 138 DE MIN 1982: T. 1, 6. 139 ISTENIÈ 2000: 64, 65. 140 PETRU 1972: T. VIII, 20, gr. 73; ISTENIÈ 2000: T. 10, 6, gr. 49, T. 53, 1, gr. 262, T. 64, 3, gr. 316, T. 87, 2, gr. 435, T. 148, 7, gr. 652, T. 168, 3, gr. 752, grobovi su datirani, neovisno o zrcalima, u kraj 1. i 2. st. 141 BÍRÓ 1994: 49. 142 PETKOVIÆ 1995: 46. 143 ŠARANOVIÆ-SVETEK 1981: 160. 144 BÍRÓ 1994: 23, 24. 145 ISTENIÈ 2000: 81. 146 igle s tri rupice: PETKOVIÆ 1994: 46, 47; T. XVII, 17; BÍRÓ 1994: T. IX, 57, 59-61; BÍRÓ 1987: 153-192; T. 18, 98; BÍRÓ 1987a: T. 8, 32; T. 18, 157, 159; T. 32, 55-60; T. 38, 428; DULAR 1979: 284, T. 1, 19; ŠARANOVIÆ-SVETEK 1981: T. VII, 9-11; VIKIÆ-BELANÈIÆ 1948: sl. 1,c; ISTENIÈ 2000: T. 75, 3, grob 365; igle s dvije rupice: PETKOVIÆ 1994: 46, 47; T. XVII, 20; BÍRÓ 1994: T. IX, 58; BÍRÓ 1987: T. 18, 99; ŠARANOVIÆ-SVETEK 1981: T. VII, 12. 147 BÍRÓ 1994: 23, 24. 148 BEHRENS 1911: 115, sl. 28, 70; BEHRENS 1912: 89, sl. 5, 11. 149 RICHTER 1966: sl. 600. 150 Oltre la porta 1996: 99, sl. 35. 151 Antièki metalni predmeti iz Narone 151 Postoji niz analogija s raznih lokaliteta, ovdje navodim nekoliko osnovnih gdje se mogu uoèiti razni naèini korištenja alki s lancima: Homo faber 1999: 260, kat. br. 332; 297-303, kat. br. 364-375. 152 MATIJAŠIÆ 1991: 48, T. 23, 4, gr. 63; GALLIAZZO 1979: 215, 216, kat. br. 97; PLESNIÈAR-GEC 1972: T. CXIX, 10, gr. 517, T. CLX, 14, gr. 700. 153 KOHLERT-NÉMETH 1990: 58. 154 KOŠÈEVIÆ 1991: T. II, 36. 155 KOŠÈEVIÆ 1991: T. XXXV, 513-515. 156 KOŠÈEVIÆ 1991: 93, T. XXXV, 510-512. 157 Pompeji Wiederentdeckt 1994: 238, kat. br. 144. 158 KOHLERT-NÉMETH 1992: 41, sl. 15. 159 Oltre la porta 1996: 97, sl. 33, 35. 160 VÁGÓ, BÓNA 1976: 95-97, gr. 1190, T. 22, 2. 161 GÁSPÁR 1986: 134, kat. br. 265, T. CCIII, 265. 162 ISTENIÈ 2000: T. 15, 23, gr. 75. 163 PLESNIÈAR-GEC 1972: T. CL, 20, gr. 653; T. CLX, 10, gr. 700; PETRU 1972: T. LIII, 4. 164 ISTENIÈ 2000: 65. 165 GÁSPÁR 1986: T. XXIV, a, a11, a13; T. CLXIII F; T. CCXXXIV, CCXXXV, CCXXXVIII-CCLIII; ISTENIÈ 2000: T. 149, 8, gr. 652-datacija groba 1. – poè. 2. st.; Oltre la porta 1996: 90, 91; T. 26, 7-9; T. 27, 1, 3; GALLIAZZO 1979: 149, kat. br. 8. 166 PETRU 1972: T. IX, 6, gr. 77; ISTENIÈ 2000: T. 149, 9, gr. 652-datacija groba 1. – poè. 2. st.; SOKOL 1998: 32, 70, 71, dat. 4. st., GÁSPÁR 1986: T. XXVIII, a; CCLIV, CCLV, TOPAL 1993: T. 12, gr. 14, 25; ISTENIÈ 2000: T. 149, 8, gr. 652-datacija groba 1. – poè. 2. st.; Oltre la porta 1996: 90, 91; T. 26, T. 27, 2, 4. 167 Oltre la porta 1996: 74-78. 168 Oltre la porta 1996: 76. 169 Oltre la potra 1996: 67-71. 170 KOHLERT-NÉMETH 1992: 47. 171 KOHLERT-NÉMETH 1992: 48. 172 RICHTER 1966: 106. 173 Popis prema motivima kojima su ukrašeni dijelovi ležaljki: GREIFENHAGEN 1930: 138-165. 174 RICHTER 1966: 108, sl. 548. 175 AMELUNG 1902: 275, 276. 152 176 IVANY 1935: 24, T. LXI, 3, 7. HAYES 1984: 145, kat. br. 224. 178 DERINGER 1965: 68, T. XIV, 404. 179 Spätantike 1989: 115, kat. br. 47. 180 MENZEL 1954: 112, T. 92,4, kat. br. 659. 181 MARDEŠIÆ 1994: 273, kat. br. 23. 182 HAYES 1984: 90, 91, kat. br. 143. 183 Oltre la porta 1996: 97-99, sl. 33-35. 184 GÁSPÁR 1986: 120, 262, 319, T. CCC, 121, T. CCCI, 102, T. CCCIV, 1801. 185 TOPÁL 1993: T. 26, gr. 32, 2; T. 5, gr. 7, 27; T. 120, 7/29; PETRU 1972: T. VIII, 13, gr. 73, T. LIII, 9, gr. 803; T. LXXXVII, 1, gr. 75; GÁSPÁR 1986: T. CCC, 78, T. CCCIV, 1661, 1434, 1003, 1653; Gambacurta, Brustia 2001: kat. br. 408, 409, sl. 408, 409. 186 HAYES 1984: 169, 170; 191. 187 RADNÓTI 1938: T. LIV, 1, 2, 4, 5, 6. 188 WHITEHOUSE 1997: 201, kat. br. 351. 189 RADNÓTI 1938: 163, T. XIV, 77, 79, 80. 190 KOHLERT-NÉMETH 1990: 61, sl. 20-vrè s ruèkom iz Heddernheima datiran u 2. st. – konstrukcija je kao i našega primjerka, ali je ova ukrašena figuralnim prikazom na dnu, te vegetabilnim motivima po cijeloj dužini; BOLLA 1994: 22, 23, kat. br. 17, T. X, 17: ruèka nepoznatoga nalazišta koja se èuva u Milanu datirana je u od sredine 2. st. pr. Kr. –1. st.; HAYES 1984: 74, 75, kat. br. 118, datira od sredine do kraja 1. st. pr. Kr., a drži da je ova inaèica ranija zbog naèina na koji je ukrašena. 191 RADNÓTI 1938: 86, 87, T. VI, 29, T. XXVI, 5. 192 KOHLERT-NÉMETH 1990: 63, sl. 22. 193 OETTEL 1991: 48, kat. br. 21, T. 19, b; T. 20, b; T. 21b. 194 KAUFMANN-HEINIMANN 1998: 95, kat. br. 231. 195 TOPÁL 1993: T. 12, 2813, 14. 196 BOLLA 1994: 46, kat. br. 55, T. XLII, 55. 197 KAUFMANN-HEINIMANN 1998: 32, T. 9. 198 KAUFMANN-HEINIMANN 1998: T. 11. 199 BUŠKARIOL 1990: 6,7, sl. 1. 200 Homo faber 1999: 268, kat. br. 348, 349. 201 BUŠKARIOL 1990: 15, bilj. 3-5. 202 Homo faber 1999: 305, kat. br. 381, 382, 383. 177 Izdanja HAD-a 22/2003., 129-167 LITERATURA tel, Saalburg Jahrbuch, Bericht des Saalburgmuseums, Frankfurt am Main, XXIX. ADAM 1996 A. M. ADAM, Le fibule di tipo celtico nel Trentino, Patrimonio storico artistico del Trentino, 19, Trento. BOJOVIÆ 1983 D. BOJOVIÆ, Rimske fibule Singidunuma, Beograd. ALMGREN 1897 O. ALMGREN, Nordeuropäische Fibelformen der ersten nachchristlichen Jahrhunderte mit Berücksichtigung der provinzialrömischen und südrussischen Formen, Stockholm. BOLLA 1988 M. BOLLA, Le necropoli romane di Milano, Rassegna di studi del Civico museo archeologio e del Civico gabineto di numismatico di Milano, V, Milano. AMELUNG 1902 W. AMELUNG, Das Capitolinische “Bisellium”, Mitt. des Kaiserlich Deutschen Archaeologischen Instituts, XVII, 269-276. BOLLA 1994 M. BOLLA, Vasellame romano in bronzo nelle civiche raccolte archeologiche di Milano, Rassegna di studi del Civico museo archeologio e del Civico gabineto di numismatico di Milano, XI, Milano. Antièka bronca 1969 Antièka bronca u Jugoslaviji (ur. M. Kolariæ), Katalog, Beograd. BABELON-BLANCHET 1895 E. BABELON-J. A. BLANCHET, Catalogue des bronzes antiques de la Bibliothèque nationale, Pariz. BOLLA 1997 M. BOLLA, Bronzi figurati romani nelle civiche raccolte archeologiche di Milano, Rassegna di studi del Civico museo archeologio e del Civico gabineto di numismatico di Milano, XVII, Milano. BALTZER 1983 M. BALTZER, Die Alltagsdarstellungen der treverischen Grabdenkmäle, Trierer Zeitschrift, 46, 7-151, Trier. BÓNIS 1968 É. B. BÓNIS, Emaillierte Palästra Geräte aus Brigetio, Folia Archaeologica, XIX, Budimpešta, 25-58. BEHRENS, BRENNER 1911 G. BEHRENS, E. BRENNER, Ausgrabungen im Legionskaftell zu Mainz während des Jahres 1910, Mainzer Zeitschrift, VI, Mainz, 53-121. BONOMI 1984 S. BONOMI, Medici in Este Romana, La tomba del medico, Aquileia Nostra LV, 78-107. BEHRENS 1912 G. BEHRENS, Neue Funde aus dem Kastell Mainz, Mainzer Zeitschrift, VII, Mainz, 82-110. BEHRENS 1954 G. BEHRENS, Zur Typologie und Technik der provinzialrömischen Fibeln, Jahrbuch des römisch-germanischen Zentralmuseums Mainz, 220-236. BÍRÓ 1987 M. T. BÍRÓ, Bone Carvings From Brigetio in the Collection of the Hungarian National Museum, Acta Archaeologica Hungarica, XXXIX, Budimpešta, 153-192. BÍRÓ 1987A M. T. BÍRÓ, Gorsium Bone Carvings, Alba Regia, XXIII, Székesfehérvár, 25-64. BÍRÓ 1994 M. T. BÍRÓ, The Bone Objects of the Roman Collection, Catalogi Musei Nationalis Hungarici, Series Archaeologica II, Budimpešta. BÖHME 1972 A. BÖHME, Die Fibeln der Kastelle Saalburg und Zugman- BUCHI 1992 E. BUCHI, Ateste Colonia Venetorum, Este antica, Padova. BULLINGER 1969 H. BULLINGER, Spätantike Gürtelbeschläge, Typen, Herstellung, Trageweise und Datierung, Dissertationes archaeologicae Gandenses, XII, Brugge. BURGER 1966 SZ. BURGER, The Late Roman cemetery at Ságvár, Acta archaeologica Academiae scientiarum Hungaricae, XVIII, 1-4, Budimpešta, 99-234. BUŠKARIOL 1990 F. BUŠKARIOL, Arheološki nalazi idiofonskih glazbenih instrumenata iz antièke zbirke Arheološkog muzeja u Splitu, VAHD 83, 5-19. BUORA, CANDUSSIO, DEMETZ 1990 M. BUORA, A. CANDUSSIO, S. DEMETZ, Fibule “ad arpa”, o del tipo Almgren 65 in Friuli, Aquileia Nostra LXI, 78-96. CASCINO i dr. 1999 A. CASCINO i dr., Medicina e chirurgia, Homo Faber, Natura, scienza e tecnica nell’antica Pompei, Electa, Milano, 228. 153 Antièki metalni predmeti iz Narone CERMANOVIÆ-KUZMANOVIÆ I OSTALI 1975 A. CERMANOVIÆ-KUZMANOVIÆ, O. VELIMIROVIÆŽIŽIÆ, D. SREJOVIÆ, Antièka Duklja, Nekropole, Cetinje. GILLES 1984 K. J. GILLES, Spätrömische Fibeln, Trier Kaiserrresidenz und Bischofssitz, Mainz. DAUTOVA-RUŠEVLJAN 1973 V. DAUTOVA-RUŠEVLJAN, Ranorimska nekropola u uvali Sepen kod Omišlja na otoku Krku, Diadora 6, 181-202, Zadar. GLEIRSCHER 1987 P. GLEIRSCHER, Die Kleinfunde von der Hohen Birga bei Birgitz, Bericht der römisch-germanischen Kommission, 68, Mainz, 181-351. DE MIN 1982 M. DE MIN, Una tomba romana da Montagnana, Aquileia Nostra, LIII, 237-259, Aquileia. GREGL 1982 Z. GREGL, Rimski medicinski instrumenti iz Hrvatske I, Vjesnik Arheološkog muzeja u Zagrebu, XV, 175-210. DERINGER 1965 H. DERINGER, Römische Lampen aus Lauriacum, Linz. GREIFENHAGEN 1930 A. GREIFENHAGEN, Bronzekline im Pariser Kunsthandel, Mitt. des Deutschen Archaeologischen Instituts, 45, München, 137-165. Die Römer 1983 Die Römer an Mosel und Saar, katalog, Verlag Philipp von Zabern, Mainz. DULAR 1979 A. DULAR, Rimske košæene igle iz Slovenije, Arheološki vestnik, XXX, Ljubljana, 278-293. FAUDUET 1999 I. FAUDUET, Fibules préromaines, romaines et mérovingiennes du musée du Louvre, Études d’histoire et d’archéologie 5, Pariz. GUIRAUD 1989 H. GUIRAUD, Bagues et anneaux à l’époque gallo-romains, Gallia, 46, Pariz, 173-211. GUŠTIN 1987 M. GUŠTIN, Latenske fibule iz Istre, Arheološka istraživanja u Istri i Hrvatskom primorju, Izdanja HAD-a, 11/2, 33-46. HAYES 1984 J. HAYES, Greek, Roman and Related Metalware in the Royal Ontario Museum, Toronto. FEUGÈRE 1985 M. FEUGÈRE, Les fibules en Gaule Méridionale, Revue archéologique de Narbonnaise, 12, Pariz. Homo faber 1999 Homo faber, Natura, scienza e tecnica nell’antica Pompei, Katalog izložbe, Electa, Milano. FEUGÈRE, KÜNZL, WEISSER 1985 M. FEUGÈRE, E. KÜNZL, U. WEISSER, Die Starnadeln von Montbellet (Saone-et-Loire), JRZM 32. I monili 1997 I monili dall’area Vesuviana (ur. A. d’Ambrosio-E. De Carolis), Rim. GALLIAZZO 1979 V. GALLIAZZO, Bronzi romani del Museo civico di Treviso, Collezioni e musei archeologici del Veneto, Rim. ISTENIÈ 2000 J. ISTENIÈ, Poetovio, zahodna grobišèa II, Katalogi in monografije 33, Ljubljana. GAMBACURTA, BRUSTIA 2001 G. GAMBACURTA, M. BRUSTIA, Vasellame metallico ed oggetti vari, u: Materiali Veneti preromani e romani del santuario di Lagole di Calalzoal Museo di Pieve di Cadore (ur. G. Fogolari, G. Gambacurta), Collezioni e Musei archeologici del Veneto, Rim. IVANY 1935 D. IVANY, Die pannonischen Lampen, Budapest, Dissertationes Pannonicae, ser. 2, 2. IVÈEVIÆ 1999 S. IVÈEVIÆ, Antièki medicinsko-farmaceutski instrumenti iz Arheološkog muzeja u Splitu, VAHD, 90-91, Split. GÁSPÁR 1986 D. GÁSPÁR, Römische Kästchen aus Pannonien, Antaeus Mitteilungen des Archäologischen Instituts der Ungarischen Akademie der Wissenschaften 15, Budimpešta. IVÈEVIÆ 2000 S. IVÈEVIÆ, Lukovièaste fibule iz Salone, VAHD 92, Split, 125-187. GERHARZ 1987 R. R. GERHARZ, Fibeln aus Afrika, Saalburg Jahrbuch, Bericht des Saalburgmuseums, Frankfurt am Main, 43, 77-107. IVÈEVIÆ 2002 S. IVÈEVIÆ, Fibule, Longae Salonae, I (ur. E. Marin), Split, 229-276. 154 Izdanja HAD-a 22/2003., 129-167 IVÈEVIÆ 2002 S. IVÈEVIÆ, Kozmetièki pribor, Longae Salonae, I (ur. E. Marin), Split, 327-348. JOBST 1975 W. JOBST, Die römischen Fibeln aus Lauriacum, Forschungen in Lauriacum, 10, Linz. LERAT 1957 L. LERAT, Adenda au catalogue des fibules du Musée de Besançon, Catalogue des Collections Archéologiques de Montbéliard, Les fibules gallo-romaines de Mandeure, Annales Littéraires de l’Université de Besançon, 16, Archéologie, 4, Pariz. JOVANOVIÆ 1978 JOVANOVIÆ, Nakit u rimskoj Dardaniji, Disertacije i monografije XXI, Beograd. LOKOŠEK 1990 I. LOKOŠEK, Fibule tipo Almgren 65 dalla collezione del Museo Archeologico di Spalato, Aquileia Nostra LXI, 98100. KAUFMANN-HEINIMANN 1998 A. KAUFMANN- HEINIMANN, Götter und Lararien aus Augusta Raurica, Forschungen in Augst, 26, Augst. MARDEŠIÆ 1994 J. MARDEŠIÆ, Svjetiljke, Artes minores, Salona Christiana (ur. E. Marin), Split. KNEZ 1992 T. KNEZ, Novo Mesto II, keltsko-rimsko grobišèe, Novo Mesto. MARIÆ 1968 Z. MARIÆ, Japodske nekropole u dolini Une, Glasnik Zemaljskog muzeja BiH, XXIII, Sarajevo. KOHLERT- NÉMETH 1990 M. KOHLERT-NÉMETH, Römische Bronzen II - aus NidaHeddernheim Fundsachen aus dem Hausrat, katalog, Archäologische Reihe, 11, Frankfurt am Main. MAROVIÆ 1959 I. MAROVIÆ, Iskopavanja kamenih gomila oko vrela rijeke Cetine g. 1953., 1954. i 1958., VAHD 61. KOHLERT- NÉMETH 1992 M. KOHLERT-NÉMETH, Römische Bronzen I - aus NidaHeddernheim Götter und Dämonen, katalog, Archäologische Reihe, 14, Frankfurt am Main. KOLŠEK 1972 V. KOLŠEK, Les nécropoles de Celeia et de Šempeter, Inventaria Archaeologica, 16, Celje. KONDIÆ 1961 V. KONDIÆ, Zbirka rimskih fibula iz vršaèkog muzeja, Rad Vojvoðanskih muzeja, 10, Novi Sad, 201-215. KOŠÈEVIÆ 1980 R. KOŠÈEVIÆ, Antièke fibule s podruèja Siska, Zagreb. KOŠÈEVIÆ 1991 R. KOŠÈEVIÆ, Antièka bronca iz Siska, Zagreb. KOVRIG 1937 KOVRIG, Die Haupttypen der kaiserzeitlichen Fibeln in Pannonien, Dissertationes Pannonicae, II, 4, Budimpešta. MATIJAŠIÆ 1991 R. MATIJAŠIÆ, Campus Martius, Antièka nekropola izmeðu Premanturske i Medulinske ulice u Puli, Pula. MENZEL 1954 H. MENZEL, Antike Lampen im römisch-germanischen Zentralmuseum zu Mainz, Mainz. MIGOTTI I OSTALI 1998 B. MIGOTTI, M. ŠLAUS, Z. DUKAT, LJ. PERINIÆ, Accede ad Certissiam, Antièki i ranokršæanski horizont arheološkog nalazišta Štrbinci kod Ðakova, Zagreb. MIHOVILIÆ 1979 K. MIHOVILIÆ, Prstenje i naušnice rimskog doba Slovenije, Arheološki vestnik XXX, Ljubljana, 223-242. Muzeji 1954 Muzeji i zbirke Zadra, Zagreb. Nakit 1981 Nakit na tlu sjeverne Dalmacije od prapovijesti do danas, Katalog, Zadar. KÜNZL 1982 E. KÜNZL, Medizinische Instrumente aus Sepulkralfunden der römischen Kaiserzeit, Bonner Jahrbücher 182, 1-131. OETTEL 1991 A. OETTEL, Bronzen aus Boscoreale in Berlin, Berlin. LERAT 1956 L. LERAT, Catalogue des collections archéologiques de Besançon, II. – Les fibules gallo-romaines, Annales litteraires de L’universite de Besancon, III, 1, Pariz. Oltre la porta 1996 U. RAFFAELLI, C. BASSI, E. CAVADA i drugi, Oltre la porta, Serrature, chiavi e forzieri dalla preistoria all’ età moderna nelle Alpi orientali, Trento. 155 Antièki metalni predmeti iz Narone PETRU 1972 S. PETRU, Emonske nekropole, Katalogi in monografije 7, Ljubljana. PLESNIÈAR-GEC 1967 Lj. PLESNIÈAR-GEC, Obeležje i kronologija antiènih grobov na Prešernovi in Celovski cesti v Ljubljani, Arheološki vestnik 18, 137-154. PETKOVIÆ 1995 S. PETKOVIÆ, Rimski predmeti od kosti i roga s podruèja Gornje Mezije, Beograd. PLESNIÈAR-GEC 1972 LJ. PLESNIÈAR-GEC, Severno emonsko grobišèe, Katalogi in monografije 8, Ljubljana. Pompeji Wiederentdeckt 1994 Pompeji Wiederentdeckt, Antikenmuseum Basel und Sammlung Ludwig, Katalog, Rim. Keszthely, Acta Archaeologica Academiae Scientiarum Hungaricae, XII, Budimpešta, 187-256. ŠARANOVIÆ-SVETEK 1981 V. ŠARANOVIÆ-SVETEK, Tipologija koštanih predmeta iz Sirmijuma, Rad Vojvoðanskih muzeja 27, Novi Sad, 149179. SOKOL 1998 V. SOKOL, Rimski metal s Kuzelina (iskapanja 1990-1997), Sesvete, Zagreb. Spätantike 1989 Spätantike zwischen Heidentum und Christentum, katalog izložbe, München. STARE 1952 V. STARE, Pozno antièno grobišèe na Ravnem Brdu, Arheološki vestnik III/1, Ljubljana, 137-144. POPESCU 1945 D. POPESCU, Fibeln aus den Nationalmuseum für Altertumer in Bucuresti, Dacia, IX-X/1941-1944. TEŽAK-GREGL 1982 T. TEŽAK-GREGL, Rimske provincijalne fibule iz Arheološke zbirke u Osoru, Arheološka istraživanja na otocima Cresu i Lošinju, Izdanja HAD-a 7, Zagreb, 99-110. POPOVIÆ 1992 I. POPOVIÆ, Rimski nakit u Narodnom muzeju u Beogradu, Prstenje, Beograd. TOPÁL 1993 J. TOPÁL, Roman Cemeteries of Aquincum, Pannonia, The Western Cemetery (Bécsi Road) I, Budimpešta. RADNÓTI 1938 A. RADNÓTI, Die römischen bronzegefässe von Pannonien, Dissertationes Pannonicae, ser. II, 6, Budimpešta. VÁGÓ, BÓNA 1976 E. B. VÁGÓ, I. BÓNA, Die Gräberfelder von Intercisa I, Der spätrömische Südostfriedhof, Budimpešta. RICHTER 1966 M. A. RICHTER, The Furniture of the Greeks, Etruscans and Romans, London. VIKIÆ-BELANÈIÆ 1948 B. VIKIÆ-BELANÈIÆ, Rimski koštani predmeti iz Osijeka u Arheološkom muzeju u Zagrebu, Osjeèki zbornik, II i III, Osijek, 36-47. RIECKHOFF-PAULI 1977 S. RIECKHOFF-PAULI, Die Fibeln aus dem römischen Vicus von Sulz am Neckar, Saalburg Jahrbuch, XXXIV, Saalburg. RIHA 1994 E. RIHA, Die römischen Fibeln aus Augst und Kaiseraugst, Forschungen in Augst 18, Augst. ROSSI 1936-45 F. ROSSI, Specchia, Enciclopedia Italiana XXXII, 319-323, Rim. SAGADIN 1979 M. SAGADIN, Antiène pasne spone in garniture v Sloveniji, Arheološki vestnik, XXX, Ljubljana, 294-339. SÁGI 1960 K. SÁGI, Die spätrömische Bevölkerung der Umgebung von 156 VINSKI 1957 Z. VINSKI, Zikadenschmuck aus Jugoslawien, Jahrbuch des Römisch-Germanischen Zentralmuseums 4, Mainz, 136-160. VINSKI 1968 Z. VINSKI, Krstoliki nakit epohe seobe naroda u Jugoslaviji, Vjesnik Arheološkog muzeja Zagreb III, Zagreb, 103168. VIŠIÆ-LJUBIÆ 1994 E. VIŠIÆ-LJUBIÆ, Pojasne kopèe i okovi, Artes minores, Salona Christiana (ur. E. Marin), Split, 227-238. WHITEHOUSE 1997 D. WHITEHOUSE, Roman glass in the Corning Museum of Glass, New York. Izdanja HAD-a 22/2003., 129-167 SANJA IVÈEVIÆ OBJETS ANTIQUES EN MÉTAL PROVENANT DE NARONA (Résumé) Les objets en métal qui proviennent de Narona sont conservés et font partie du fonds de la collection archéologique de Vid et du Musée archéologique de Split. Au total 67 objets ont été analysés et classés selon lors destination utilitaire. Le matériel archéologique dont on dispose ne permet pas d’apporter des conclusions définitives relatives à la ville antique de Narona. Toutefois, par ce types d’objets, elle nous est présentée, ou plutôt confirmée, comme un important centre antique. La datation du matériel archéologique comprend une période allant du Ier s. av. J.-C. jusqu’à l’époque de l’Antiquité tardive. Ce type d’objets était aussi bien fabriqué qu’utilisé dans presque tout l’Empire romain. Avec d’autres matériaux étudiés nous avons suffisamment d’éléments pour poursuivre l’analyse visant à définir la ville dans le temps et dans l’espace. Les résultats des recherches systématiques compléteront assurément nos connaissances acquises au cours de l’étude du matériel archéologique de l’ancienne collection. Un assez grand nombre de fibules a été conservé, vingt en tout. La plus ancienne est du type Almgren 65 et la plus récente, en forme de cigale (type “Zikade”), du Ve s. apr. J.-C. Les plus nombreuses sont des aucissa fibules et, ensuite, celles de forme bulbeuse ce qui concorde avec les données que nous avons obtenues par l’étude des fibules de l’ancien fonds de Salone. Les spécimens et types mis au jour constituent un matériel archéologique typique pour la fabrication romaine provinciale entre le Ier s. av. J.-C. et le Ve s. apr. J.-C. Une agrafe de ceinture nous est parvenue comme éléments du costume, outres les fibules, et on l’a datée de la seconde moitié du IVe s. et du début du Ve s. Des instruments médicaux et pharmaceutiques sont des trouvailles fréquentes sur les sites antiques, agglomérations civiles ou camps militaires. Leur forme n’a pas changé durant des siècles. Une sonde en forme de cuiller était utilisée comme scarificateur (l’extrémité pointue entaillait la peau et la partie plus large servait à introduire les remèdes dans la plaie). Notre exemplaire a été découvert dans un étui en bronze utilisé pour la conservation d’instruments et attributs de médecin. Les spatules (en lat. spathomela) servaient à préparer des médicaments et remèdes, à mélanger dif- férents composants médicamenteux en pharmacie, mais pouvait aussi être utilisées en peinture pour étaler des couleurs sur une toile ou bien comme nécessaires de toilette. Les pinces destinées à de nombreux usages étaient de formes et dimensions très variées. L’exemplaire de Narona est de petite taille aux branches (une repliée vers l’intérieur) s’élargissant vers le bas. Parmi les objets de bijouterie découverts, on a analysé une bague en or à cellule où une pâte de verre enrobe le portrait d’un jeune garçon. Nous la datons du IVe s. Une boucle d’oreilles de type à barrette appartient à une variante plus ancienne du type qui apparaît entre le Ier et le IIIe s. Par son exécution simple, et certaines analogies, elle est datée du Ier s. Un pendentif en forme de phallus était porté en amulette. La fonction protectrice de ce type d’objets - susceptible de détourner le mauvais oeil, conjurer le mauvais sort et prévenir des maladies - a largement répandu leur fabrication et leur usage. Deux miroirs et un manche de miroir sont les seuls accessoires de maquillage de l’ancien fonds de Narona. Par leurs formes et une décoration simple, ils concordent avec la fabrication d’objets de même genre sur tout le territoire de l’Empire romain. Des aiguilles à filets de pêcheurs sont des trouvailles fréquentes sur les localités antiques qui témoignent des penchants économiques d’une zone précise orientée vers la pêche. L’aiguille à coudre conservée appartient au type à trois oeillets. Un grand nombre d’objets appartient à l’inventaire de maison: anneaux de rideaux en bronze, éléments d’une balance, chandelier pourvus de plusieurs becs, pièces d’assemblage de récipient ou de coffret, partie mobile rattachant deux éléments d’un ensemble. Au total, dix-sept exemplaires ont été découverts, certains avec leurs chaînes. Des parties mobiles de serrure, des clefs, une extrémité décorative de cheville, des éléments de lits, une lampe, des anses de récipients, sont tous des objets de l’inventaire de maison, parfois décorés selon le goût de l’époque ou tout simplement fabriqués pour remplir leur rôle utilitaire. Des castagnettes, instrument de musique idiophonique, étaient utilisées à différentes occasions: en tant que bijou personnel, instrument de musique, élément de signalisation des horloges à eau pour mesurer le tem- 157 Antièki metalni predmeti iz Narone ps, comme accessoires de représentations théâtrales pour effets sonores, au cours des cérémonies publiques, pendant les courses de cirque ou pour des usages militaires en vue d’effrayer l’ennemie. Ces instruments avaient aussi une fonction apotropaïque et étaient destinés à différents cultes, le plus souvent à ceux de Zeus, Dionysos, Cybèle ou aux Cabires et mystères éleusiniens, parfois au culte de Junon. Datés dans un large intervalle, entre le Ier s. av. J.-C. et le IVe s. apr. J.-C. Ces objets étaient généralement utilisés dans la vie quotidienne; leurs usages très variés, leur qualité, l’origine de leur fabrication, illustrent bien un mode de vie commun à toutes les villes de cette époque dans nos régions. Dans la majorité des cas, ce matériel archéologique est analogue à celui de Salone; il est peutêtre important de remarquer que le matériel archéologique de Narona n’est, ni par sa qualité, ni par le matériau utilisé, inférieur à celui des autres villes dans nos régions. Quant aux données numériques, à cette étape des fouilles, on ne peut les prendre encore en considération étant donné qu’il ne s’agit pour l’instant que d’une partie du matériel archéologique provenant de Narona. Traduction: Gérard Denegri 158 Izdanja HAD-a 22/2003., 129-167 1 2 3 4 5 6 7 8 159 Antièki metalni predmeti iz Narone 160 9 10 11 12 13 14 15 16 Izdanja HAD-a 22/2003., 129-167 17 18 19 20 21 22 23 24 161 Antièki metalni predmeti iz Narone 25 26 27 28 162 29 Izdanja HAD-a 22/2003., 129-167 30 31 32 33 34 35 36 37 163 Antièki metalni predmeti iz Narone 164 38 39 40 41 42 43 44 45 Izdanja HAD-a 22/2003., 129-167 46 47 48 49 50 51 52 53 165 Antièki metalni predmeti iz Narone 166 54 55 56 57 58 59 60 61 Izdanja HAD-a 22/2003., 129-167 62 63 64 65 66 67 167